Europa ne priznaje istinu

Predavanje francuske književnice i filozofkinje Louise L. Lambrichs Čija je žrtva Tihomir Purda? održano je u srijedu 9. ožujka u velikoj dvorani Matice hrvatske, u organizaciji Hrvatske udruge stipendista francuske Vlade i Odjela za međunarodnu kulturnu i znanstvenu suradnju MH. Autorica knjige Vukovar nikad nećemo vidjeti (2005, Aris, Phillipe Rey/2007, Zagreb, Naklada Luka) o trenutačnom položaju hrvatskih branitelja i odnosu međunarodne zajednice prema pitanjima Domovinskoga rata govorila je polazeći od europske pozicije, naglašavajući kako prava istina o tim pitanjima još nije međunarodno priznata.

Tihomir Purda žrtva je međunarodnoga pravosuđa i sustavna prešućivanja činjenice da je na Hrvatsku izvršena agresija, zaključak je francuske književnice Louise Lambrichs

Tihomir Purda žrtva je međunarodnoga pravosuđa i sustavna prešućivanja činjenice da je na Hrvatsku izvršena agresija, čime je Srbiji omogućeno da s blagoslovom UN-a i Bruxellesa za ratni zločin optuži one koje je napala, zaključak je predavačice Lambrichs. „Ovo je delirična situacija i divim se ljudima koji još zbog toga nisu poludjeli“, njezine su riječi. Dodala je kako je činjenica da pravda nije dosuđena ono što izaziva traumu. „Da bi se moglo razmišljati o onome što se dogodilo, najprije treba priznati da su Hrvatska i Bosna bile napadnute. Svi odgovorni s kojima sam razgovarala nisu još na to spremni“, istaknula je, ukazavši na podatak kako je u Francuskoj, Engleskoj i SAD-u objavljeno oko tisuću knjiga o ratu u Hrvatskoj, ali međunarodna zajednica nije pristupila tom problemu kako je trebala.

Lambrichsova je ocijenila kako je međunarodno pravosuđe u Hrvatskoj i Bosni doživjelo poraz jer se o ratu nije razgovaralo činjenično. „Suočavanje s činjenicama, dokumentima i općom logikom koja polazi u Vukovaru, a završava u Srebrenici pokazuje da nije riječ o nekom bratoubilačkom ratu, nego o ratu u kojem postoji genocidna specifičnost.“ Naglasivši kako je genocid državni zločin kojim se ubijaju i istrebljuju ljudi, ustvrdila je kako je rad Haaškoga suda nekompetentan, jer taj sud ne sudi za zločin protiv mira, stoga njegovo djelovanje treba zaključiti. Carla del Ponte prvobitno se bavila pitanjem mafije pa je u svom haaškom tužiteljskom radu slično gledala i na ratna pitanja, polazeći od toga kako kultura nema veze s genocidom. Ali, zapitala se predavačica, kako onda nazvati zločinačke postupke kojima se ljudi ubijaju zbog drukčije vjere, kulture i podrijetla? Na odgovornost je pozvala i Ujedinjene narode, koji zajedno s zapadnoeuropskim državama „već petnaest godina ulažu milijune kako pravda ne bi bila izrečena“.

Ugledna znanstvenica osvrnula se i na knjigu Vukovar nikad nećemo vidjeti u kojoj osvajački rat koji je 1991. izazvao Beograd vidi kao vrstu ponavljanja Drugoga svjetskog rata. Naglašava kako je u Francuskoj bio proširen mit o Srbiji kao zemlji koja nije surađivala s Hitlerom, za razliku od Hrvatske, objasnivši zbog čega je zapadna Europa u početku Domovinskoga rata bila sklonija Srbiji. Istaknula je kako je strašno ono što se danas zbiva s hrvatskim braniteljima i bosanskim generalom Jovanom Divjakom. „Riječ je o nečem mnogo jačem od nas jer agresija nije priznata“, rekla je i zaključila kako je posrijedi brisanje pamćenja u međunarodnom ustanovama, ističući kako „ulazak u Europu možda jest jedina prilika da istina jednoga dana bude priznata“.

Lambrichsova je također naglasila da razumije razočaranje Hrvata Europom jer je i sama razočarana, ukazujući na izazov koji poziva na rasvjetljavanje tih pitanja kao izazov za Europu. Nije riječ samo o lokalnoj, nego i o europskoj povijesti, ali ljudima u Bruxellesu to zasad nije jasno. To je izazov za generaciju koja dolazi, koja sanja o Europi što se neće temeljiti na genocidu, zaključila je.

Louise L. Lambrichs (59) francuska je književnica židovskoga podrijetla, žustra kritičarka francuske Vlade i kći jednog od najvećih francuskih urednika druge polovice 20. stoljeća, Georgesa Lambrichsa. Diplomirala je filozofiju i doktorirala književnost, a trenutno predaje na Fakultetu političkih znanosti u Parizu. Bila je žena čuvenoga hrvatskog znanstvenika i francuskog akademika Mirka Grmeka. Uz knjige Vukovar nikad nećemo vidjeti i Buntovnici iz Villefranchea s Caroline Eliatcheff napisala je i scenarij za film Cvijet zla Claudea Chabrola, a prema njezinu romanu A ton image Aruna Villiers 2004. snimila je film s Nastassjom Kinski i Christopherom Lambertom u glavnim ulogama. U vrijeme Domovinskog rata bila je zagovornica hrvatske samostalnosti u inozemstvu, a u proteklih dvadeset godina održala je niz tribina i predavanja sa svrhom rasvjetljavanja događaja koji su nakon 1991. promijenili kartu Europe.