Zašto je voda najveće hrvatsko bogatstvo?

Pritisak javnosti na Vladu da povuče prijedlog novog Zakona o vodama zasad je spriječio mogućnost da zbog kratkoročna dobitka i dodvoravanja međunarodnoj zajednici Hrvatska izgubi svoje najveće blago

Često se kaže kako je pitka voda najveće hrvatsko prirodno bogatstvo, a dostupni podaci Ujedinjenih naroda to i potvrđuju: Hrvatska je među trideset vodom najbogatijih zemalja u svijetu, a u Europi je po bogatstvu čak na trećem (petom) mjestu! Voda je osnovni element života svakog bića na našem planetu. Tu frazu zna već svaki hrvatski pučko-školac. S druge strane, voda je opće društveno bogatstvo bilo koje zemlje koja ju posjeduje u dovoljnim količinama. Takav stav potvrdili su i Ujedinjeni narodi, koji su prošle godine pravo na pitku vodu proglasili osnovnim pravom svakog čovjeka. I dok hrvatski pučkoškolci vrlo vjerojatno to znaju, sa strepnjom se valja zapitati koliko su s njima upoznati njihovi roditelji ili još bolje zastupnici koji ih predstavljaju u Saboru te stranke kojima pripadaju?

Hrvatske vode – zasad ostaju javno dobro

Naime, iako Zemlju svi zovemo plavim planetom, realnost je da je čak 97,5 posto svih voda na planetu slano, dakle neuporabljivo za piće bez skupa procesa desalinizacije, dok samo 2,5 posto voda otpada na slatke vode. Od tih ukupnih količina slatke (pitke) vode, 68,9 posto nalazi se u ledenjacima i stalnom snježnom pokrivaču u polarnim kapama, dok je ostatak tako neravnomjerno raspoređen diljem planeta da su rijetka mjesta gdje je ima u umjerenim količinama – uglavnom je ima ili premalo ili previše. O čemu je zapravo riječ, možda najbolje govori procjena Ujedinjenih naroda, koji smatraju kako od šest milijardi ljudi koliko se procjenjuje da ih danas živi na Zemlji, njih čak 1,2 milijarde svakodnevno ne raspolaže dovoljnim količinama pitke vode. Procjene postaju sve gore kako se krećemo prema sredini 21. stoljeća pa bi prema UN-u 2050. godine između dvije i sedam milijardi ljudi moglo biti suočeno s nedostatkom pitke vode, što u najgorem slučaju čini čak dvije trećine svih ljudi na Zemlji!

Problem postaje još veći ako se zna da će većinu žednih i u budućnosti činiti nerazvijene zemlje Trećega svijeta, posebno one iz područja suptropske Afrike. Ironično je pritom da su nedavna istraživanja pokazala kako poznate obnovljive količine pitke vode mogu zadovoljiti potrebe čak devet milijardi stanovnika na Zemlji. Pravi je problem činjenica što potrošnja voda raste dvostruko brže nego broj stanovnika, što znači da će se potrošnja svih dostupnih količina pitke vode dogoditi prije nego što na Zemlji bude živjelo deset milijardi ljudi (prema procjenama već oko 2050). Uzmu li se u obzir navedene procjene, možemo pretpostaviti kako će ubrzano smanjenje svjetskih zaliha pitke vode postati glavno ekološko, gospodarsko, ali i sigurnosno pitanje 21. stoljeća.

Ako pitka voda u 21. stoljeću bude imala ulogu kakvu danas u međunarodnim odnosima ima nafta, koja se tijekom 20. stoljeća više puta dokazala ne samo kao ključni energent nego i kao alat (oružje) za ostvarivanje političkih ciljeva, onda možemo zaključiti kako će (pitka) voda presudno utjecati i na kreiranje svijeta 21. stoljeća. U kojoj će mjeri ubrzano smanjenje zaliha pitke vode biti sigurnosni izazov za Hrvatsku? Riječ je o pitanju na koje je prilično teško dati odgovor, ali ono je sigurno jedan od najvećih izazova koje donosi budućnost.

Stvarnost je jednostavna: ako pitka voda u 21. stoljeću bude imala ulogu kakvu danas u međunarodnim odnosima ima nafta, onda će pitku vodu slijediti i sigurnosni izazovi koji danas prate naftu (ratovi, gospodarsko-politički pritisci, terorizam), ali bi se mogli pojaviti i neki novi, jednako opasni izazovi, poput migracija iz područja s nedostatkom vode prema područjima gdje je ima dovoljno, pojačani pritisak na granice zemalja s dovoljnom količinom vode i sve veći broj (legalnih i ilegalnih) emigranata koji se želi naseliti u te zemlje.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Vijenca broj 444. od četvrtka 10 ožujka.