Visoka korumpiranost guši napredak

Opseg i razina korupcije u Hrvatskoj, institucionalni okviri za njezino rješavanje, šteta poslovnoj zajednici te što javnost misli o korupciji bili su teme multidisciplinarnog okruglog stola Uzroci, razmjeri, pojavni oblici i efikasnost strategije suzbijanja korupcije u RH u organizaciji GONG-a i UN Global Compact Hrvatska i pod pokroviteljstvom magazina Banka.

Korupcija je pitanje morala. Željko Ivanković, urednik magazina Banka, upozorava na dvoznačnost davanja darova simbolične vrijednosti (primjerice liječniku nakon operacije) u odnosu na apriorno davanje darova velikih vrijednosti, odnosno razlikovanje visoke korupcije privilegiranih (političari) i niske korupcije neprivilegiranih (obični građani). Korupcija je, kako ističe Josip Kregar, na sustavnoj razini, pa se ona ne može zaustaviti ako joj pristupimo na pojedinačnoj razini.

To se vidi i u poduzetništvu, gdje provizija za sklapanje javnog ugovora iznosi oko 2 posto vrijednosti ugovora, prema podacima Jelene Budak s Ekonomskog instituta. Nestalna je percepcija o beneficijama korupcije, gdje 2010. čak 65 posto građana smatra da menadžeri imaju određenih koristi od koruptivnog djelovanja spram 26 posto u 2004. Poduzetnik Žarko Horvat spomenuo je da se radi o etici kao takvoj, koja je spremna biti koruptivna i time otežavati poslovanje.

S pravnog stajališta profesora Padjena i Veića, očigledno je koruptivno djelovanje zlouporaba položaja i ovlasti. U našem se slučaju još može govoriti o naslijeđenoj korupciji, iz vremena socijalizma. Izgradnjom i jačanjem povjerenja između državnih organa i građana moći će se lakše suprotstaviti razvojnoj korupciji, koju donose transnacionalne korporacije, no za to se moraju dogoditi i promjene u Kaznenom zakonu.

Prema podacima Duška Sekulića o percepciji državnih službenika kao aktera korupcije, 2004. godine 21,9 posto građana smatralo je da su svi državni službenici na neki način korumpirani, a 1,2 posto smatralo je da nitko od državnih službenika nije korumpiran. U 2010. čak 44 posto građana smatra da svi državni službenici sudjeluju u koruptivnim radnjama, dok percepcija o nepostojanju bilo kakve koruptivnosti među njima pada na zanemarivih 0,2 posto. Pada i povjerenje u institucije. Tako 2004. imamo najveće povjerenje u Crkvu, vojsku i policiju, a najmanje u političke stranke, pravosuđe i tisak. Prošle je godine najveće povjerenje imala vojska, policija te Crkva, a najmanje političke stranke, Sabor i Vlada. Najveći je pad povjerenja u spomenutom razdoblju doživjela Crkva s 22 posto, Sabor s 18,4 posto te Vlada s 16,7 posto. Tisak je doživio skok od 21 posto, TV s 13,6 posto te pravosuđe s 13,2 posto, zbog učestalosti izvještavanja o korupciji na visokim razinama. Postotak povjerenja u državne organe drastično je opao, što se tumači objelodanjenim aferama, ekonomskom krizom, kao i netransparentnošću političkih stranaka u financiranju izbornih kampanja tako samih stranaka. Dragan Zelić iz GONG-a prikazao je podatke da je, primjerice, HDZ 2003. imao 8 milijuna kuna za koje se ne zna izvor, dok SDP ima 4,7 milijuna kuna nepoznatog izvora. No ti su podaci objavljeni, a pritom nema pokrenutih sporova ili sankcija iako to izravno implicira korumpiranost, zbog čega zahtijeva da mediji i marketinške agencije objave cjenike oglašavanja da bi se moglo uspoređivati s položenim računima stranaka te bi se na taj način izbjegla odnosno smanjila korupcija. Politolog Zdravko Petak smatra da antikorupcijske politike zahtijevaju vertikalnu koordiniranost više ministarstava na rješavanju problema, uz nepreklapanje zadataka, nacionalnu politiku i strategije na reakcije iz okoline, izvan trenutnih okvira i s novim kadrovima.

Među koruptivna djelovanja uvrštena je iznuda, kada osoba ovlaštena za rješavanje birokratskih obveza zahtijeva mito da bi ishodila rješenje, a ionako ga je dužna izdati. Tu su još nepotizam, klijentelizam, trgovina utjecajem, provizije na ugovor i slično. Ključna je visoka korupcija, u kojoj se osobe koriste svojim utjecajem i pogoduju partikularnom interesu na račun javnog. Srećom, u Hrvatskoj, iako korupcija postoji, prisutna je i volja za njezinim rješavanjem. Kada će se to dogoditi, nije jasno, a ostalo je otvoreno i pitanje da li će se korupcija povećati s ulaskom Hrvatske u EU, kada nestanu silne provjere i izvještaji o hrvatskom napretku.