Virtuozna šetnja epohama

Studentica glasovira, i usporedno matematike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, Lidija Škuflić rođena je u Zagrebu 1990. Započela je glazbeno obrazovanje u Osnovnoj školi Rudolfa Matza kod prof. Srebrenke Završki-Crnković, a nastavila u Srednjoj glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog kod prof. Lidije Lovrić-Vidiš. Sada je studentica treće godine Muzičke akademije u Zagrebu u razredu red. prof. Ide Gamulin. Tijekom školovanja polazila je seminare uglednih glasovirskih pedagoga. Dobitnica je brojnih nagrada na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima. Potrebno je istaknuti drugu nagradu na Međunarodnom natjecanju Vietri sul mare u Salernu, Italija, 2006, dvije druge nagrade na Međunarodnom natjecanju Zlatko Grgošević u Zagrebu, 2006. i 2008, te dvije treće nagrade, najprije na državnom natjecanju u Dubrovniku 2007. te na 1. međunarodnom natjecanju mladih glazbenika Ithaka u Ljubljani 2007.

Recital Lidije Škuflić, u ponedjeljak 21. veljače 2011. u dvorani Matice hrvatske u Zagrebu, započeo je Preludijem i Fugom u fis-molu Johanna Sebastiana Bacha, WTK I, BWV 859. Slijedile su Varijacije na francusku pjesmu La belle Françoise Wolfganga Amadeusa Mozarta, KV 353, i Impromptu u f-molu, op. 142, br. 1 Franza Schuberta. Raspored je nastavljen Nocturnom Rudolfa Matza, Odrazom plesa vode (Reflets dans l’eau) Claudea Debussyja te završio četverostavačnom Sonatom u Es-duru, op. 31, br. 3, Ludwiga van Beethovena.

Izvevši u jednom dahu programski zaokruženu cjelinu nanizanih stilova od Bacha do Debussyja, studentica glasovira Ludija Škoflić predstavila se sigurnom svirkom odvojenih udara već od Bachova umjetnički instruktivna znamenitog djela iz Dobro ugođenoga glasovira (Das Wohltemperierte Klavier), jednako u Preludiju kao i u smirenoj Fugi. U stilskoj čistoći izvedene su i Mozartove varijacije na francusku popijevku, tu uvijek skladateljski i izvođački zahtjevnu disciplinu. Jednako je svirački takav bio i kratak izlet u glazbenu romantiku, s poznatim Schubertovim Impromptu, novom skladateljskom disciplinom novoga glazbenog razdoblja, dok je kao prijelaz u impresionističko ruho Debussyjeva Odbljeska plesa vode odlično poslužio Nocturno Rudolfa Matza, našega višestruko harna učitelja, životnog i u gudačkom umijeću, začudo sa skladbom bez narodne obojenosti, inače gotovo nerazdvojivo vezane uz Matzov opus i njegov sveobuhvatni i časni višeslojni položaj u glazbenoj povijesti. Tako instruktivno sjajno sastavljen i izvedbeno ostvaren program, što je dotaknuo sve glavne stilske epohe, znalačka je zasluga pijanistice, profesorice i umjetnice Ide Gamulin. Program je štoviše na kraju, kao krunom rasporeda, obilježila izvedba Beethovenove sonate, puna ostvarenih tehničkih i muzikalnih zahtjevnosti, posebice s toplo donesenim trećim stavkom, Menuetom i burnim četvrtim Prestom, nakon čega je dotad suzdržana publika, uz buran pljesak, izmamila virtuozan dodatak koncertne etide Glommenregen Franza Liszta.