Otpor bez zajedničke fronte

U pojmu međugeneracijske solidarnosti leži korijen problema hrvatskog društva. Nedostatak razumijevanja između različitih naraštaja atomizira društvo te fragmentira nezadovoljstvo postojećim društvenim stanjem i zahtjeve za osmišljavanje novih rješenja za aktualne probleme

Dugi niz godina hrvatsko je društvo smatrano nesklonim prosvjedima, štrajkovima i drugim oblicima građanskog neposluha. U posljednjih pak godinu dana društveno se ozračje promijenilo te smo mogli svjedočiti različitim prosvjednim akcijama raznih društvenih skupina. Vrhunac takvih društvenih kretanja možemo ovih dana pratiti na ulicama najvećih hrvatskih gradova.

Protestni potencijal u hrvatskom društvu pati od razjedinjenosti predstavnika pojedinih interesnih skupina / Foto Vjesnik

Među najvažnijim takvim akcijama treba izdvojiti blokade i zauzimanje fakulteta, prosvjede mljekarskih i žitnih poljoprivrednika, štrajkove i zauzimanje tvornica u tekstilnoj i metalskoj industriji, združene sindikalne akcije, proteste protiv gradnje na zagrebačkom Cvjetnom trgu i najavljene gradnje na dubrovačkom Srđu, prosvjede dijela braniteljskih udruga te najnovije protuvladine prosvjede organizirane putem elektroničkih društvenih mreža.

Kriza povjerenja

Nisko povjerenje u političke stranke kao temeljne aktere artikuliranja interesa građana u predstavničkoj demokraciji dovodi u pitanje stabilnost političkog sustava kao takva. Otuđenje stranačkih elita od svojeg članstva te općenito birača vodi do pada legitimnosti političkih predstavnika, izborne apstinencije i općedruštvene apatije. Usložnjavanje i jačanje protestnog potencijala u našoj zemlji povezano je s dvama procesima koji se međusobno prožimaju. Prvo, ukoliko građani dulje vrijeme ne uspijevaju putem predstavnika zastupati svoje interese te im ne polazi za rukom utjecati na njih, okrenut će se drugim načinima ostvarivanja svojih zahtjeva. Drugo, ako se socioekonomska situacija velikog broja građana dugo ne doživljava poboljšanje usprkos raznim mjerama i promjenama javnih politika, u jednom će trenutku strpljenje popustiti te će se društveno nezadovoljstvo usmjeriti u bunt protiv stranačke elite, koja se doživljava kao glavni krivac za osobno i obiteljsko materijalno stanje.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Vijenca broj 444. od četvrtka 10 ožujka.