Najviše smo ugroženi vlastitim neradom

Akademija ima poslanje i zadaću dostojanstveno i neupitno štititi nacionalne interese Hrvatske u svim područjima i u svim se situacijama boriti za njih / Nelogična je i neprihvatljiva postavka da Srbija kao država agresor može imati ovlasti progona u drugim državama koje je napala / Postoji jedan prag do kojega se mora doći da bi se shvatila ozbiljnost neke situacije, a taj prag, čini mi se, još nismo dosegnuli / Akademija ima vrlo malen broj mjesta, mnogo manji nego što ima kandidata ili onih koji bi željeli biti kandidati. Tako da to što neki ugledni znanstvenici nisu izabrani ne znači da su lošiji od onih koji su izabrani

Snimila Sanja Ribarić

Akademik Zvonko Kusić iza sebe ima bogatu liječničku karijeru. Radi kao predstojnik Klinike za onkologiju i nuklearnu medicinu Kliničke bolnice Sestara milosrdnica i sveučilišni profesor na Medicinskom fakultetu, čiji je dekan bio od 1997. do 2000. Predsjednik je Hrvatskog društva za štitnjaču, a 1996. inicirao je novi Zakon o jodiranju soli zbog kojega je endemska gušavost uzrokovana nedostatkom joda potpuno nestala s područja Hrvatske.

Od početka ove godine profesor Kusić nalazi se na čelnom mjestu krovne nacionalne institucije – Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Izbor je povod ovome razgovoru u kojemu smo s novim predsjednikom razgovarali o stanju u hrvatskom društvu i njegovu viđenju Akademijine uloge u njemu.

Gospodine Kusiću, vi ste treći liječnik na čelu HAZU-a. Koliko se ta funkcija razlikuje od vašega dosadašnjeg rada?

Razlikuje se znatno u odnosu na onaj dio moje karijere kad radim kao liječnik ili predstojnik klinike, ali bio sam i ravnatelj Vinogradske bolnice i dekan Medicinskog fakulteta i te uloge imaju sličnosti. Ali liječnici od svih zanimanja u prirodnim znanostima vjerojatno najbolje razumiju društveni kontekst.

Zbog čega?

Zbog toga što su često svestrani. Poznato je da su mnogi pisci, muzičari i umjetnici uopće bili liječnici. Znanstvenici iz prirodnih područja rade najčešće na problemima koji se moraju egzaktno rješavati i dokazivati. To im omogućuje objektivan pristup problemima. Ukoliko neki od njih imaju istovremeno interesa za humanističke teme ili umjetnost, a to je dosta često, to dovodi do svestranog pogleda na život.

Nakon što ste izabrani na čelno mjesto HAZU-a izjavili ste da namjeravate bolje iskoristiti potencijal Akademije u javnosti. Na što ste točno mislili?

Velik dio aktivnosti akademika nije dovoljno prepoznat u široj javnosti. Dva su razloga tomu. S jedne strane dio rada akademika prezentira se u drugim institucijama pa se ne doživljava kao da je to rad Akademije. Recimo, nedavno je kod vas u Matici hrvatskoj predstavljena zbirka pjesama akademika Stamaća. A ima još takvih primjera. S druge strane dio rada akademika nije prepoznat jer se oni obično bave tzv. ozbiljnim temama, koje društvu pretežno spektakla i estrade nisu dovoljno atraktivne te stoga dobivaju manje medijske pozornosti nego što bi trebale. To ćemo nastojati promijeniti.

Kako?

S većim angažmanom. Da bi se promovirala neka ozbiljna stvar, treba više truda. Nema drugoga izlaza, mediji su komercijalni, nemilosrdni i podilaze publici, tako da se mora uložiti veći trud da se na Akademijin rad svrati pozornost. Ali, istovremeno, Akademija mora držati razinu ispod koje ne smije ići ni podilaziti senzacionalizmu. No i u znanosti ima zanimljivih tema pa ćemo nastojati takve promovirati.

Kada kažete veći angažman, mislite li na marketing ili neku vrst javnog komentara, reagiranja...?

Ne mislim na marketing, već, recimo, na organiziranje raznih timova najkompetentnijih znanstvenika i stručnjaka iz određenih područja, i to ne samo iz Akademije, koji bi raspravljali i donosili zaključke i meritorne procjene kojima bi se onda moglo utjecati na društvena zbivanja.

Je li primjer takva angažmana nedavno održan okrugli stol s temom biranja zastupnika u Sabor?

To je dobar primjer. Na okruglom stolu iznijela su se različita stajališta, na njemu su bili najpozvaniji stručnjaci koji su znanstveno i stručno govorili o izboru zastupnika. Takvim radom omogućuje se da znanstveno utemeljena mišljenja dođu do izražaja. Postoje primjeri da su zaključci takvih rasprava, okruglih stolova i foruma ušli u praksu i da su zbog njih korigirani zakoni.

Koliko su takvi zaključci obvezujući?

Nisu uopće obvezujući i možda ne bi ni bilo dobro da jesu. Akademija bi trebala rijetko utjecati na političke odluke, a više na formiranje društvene svijesti. Američka vlada, primjerice, od Američke akademije naručuje razne znanstvene elaborate, ali ta stručna mišljenja ona ne mora prihvatiti. Konačnu riječ uvijek ima politika. Utjecaj je Akademije posredan, ona treba pokazati što je znanstveno i što je utemeljeno. Akademija je nezavisna institucija i njezin znanstveni i moralni autoritet trebao bi biti jamstvo da će mišljenja koja se ondje artikuliraju biti kvalitetna, a koliko će od toga zaživjeti u praksi, nije moguće predvidjeti.

Spomenuli ste Američku akademiju, koja je specifična i ne baš usporediva s hrvatskom. Na njihovoj sam internetskoj stranici ipak vidio zanimljiv projekt: Politika SAD-a prema Rusiji. Je li moguće da se u HAZU-u, primjerice, pokrene projekt koji bi se bavio izradom strategije politike Hrvatske prema Srbiji?

Takve bi teme bile moguće, o njima bi se također moglo raspravljati u obliku okruglih stolova ili foruma. Nema nikakva razloga da se o temama poput ulaska u EU ili odnosa prema susjedima ne raspravlja u Akademiji.

S obzirom na nedavna događanja oko optužbi hrvatskih branitelja od Srbije, kakvo je vaše stajalište prema toj temi?

Očigledno je da je posve nelogična i neprihvatljiva postavka da država agresor može imati ovlasti progona u drugim državama koje je napala. No to isto tako dokazuje kako je Srbija iskoristila sve mogućnosti da stekne bolje pozicije, čak i u onim situacijama gdje je izgubila u ratu. Neprijeporno je da je za sve nas Domovinski rat najveća svetinja. Očigledno je, međutim, da to uvjerenje nije dovoljno, već da treba stalno raditi i biti aktivan u raznim područjima, osobito diplomacije. Tako je i u životu. Ako miruješ i ništa ne poduzimaš, moraš biti svjestan da tvoji neprijatelji, konkurenti ili općenito okolina za to vrijeme nešto poduzimaju. To uvijek rezultira slabljenjem pozicije.

Vratimo se ulozi Akademije u društvu. Kada se gleda popis Akademijinih projekata, vidljivo je da je dosad najveći dio njih bio usmjeren na proučavanje baštine. To i jest jedna od glavnih zadaća Akademije. Ali bi li se, po vama, određen broj projekata trebao baviti i aktualnim društvenim problemima?

Nedavno sam imao referat u povodu 150 godina nakladničke djelatnosti HAZU-a, što se obilježavalo u NSK, pa sam otišao u našu knjižnicu vidjeti knjige koje smo nekad izdavali. Ljudi koji su na tome radili bili su povjesničari, filolozi, književnici, i oni su prije stotinu godina bili avangarda, vizionari! Oni su u Austro-Ugarskoj radili na stvaranju hrvatskoga nacionalnog identiteta, bili su ispred svoga vremena, i tada sam shvatio da mi danas ne možemo biti manje avangardni od njih. Jer ako su oni u teškim vremenima kada Monarhija nije dopuštala osnivanje Akademije, kad je Hrvatska bila nesamostalna i podijeljena, djelovali avangardno, djelovali sa svrhom osamostaljenja, kako god je definirali, onda i mi, u ovim uvjetima, moramo to raditi.

Razgovor u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Vijenca broj 444. od četvrtka 10 ožujka.