Vijenac 444

Književnost

Kazališni globus - svijet

Jasen Boko

Zločin bez kazne

London – Zahvaljujući gostovanju irske Tall Tales Theatre Company, koja je britanskoj prijestolnici prvi put predstavila rad irske dramatičarke Deirdre Kinahan, London je otkrio još jednog kvalitetnog irskog dramatičara. Njezina drama Trenutak (Moment) u odličnoj režiji Davida Horana i izvedbi grupe kojoj je autorica i umjetnička ravnateljica jako se dojmila kritike. Priča o davnoj obiteljskoj tajni, zločinu koji i godinama poslije onemogućava normalni život, nije posebno nova, koristio se njome i Shepard u drami Pokopano dijete ili David Storey u Proslavi. Ali Kinahanova u Trenutku postiže finu dramatiku i napetost u kojoj se otkriva aristotelovska dramaturgija i spisateljska vještina. Ne bi bilo iznenađenje da predstavljanje dramatičarke koju je London s oduševljenjem upoznao uskoro rezultira i nekom praizvedbom njezinih tekstova u gradu uvijek željnu novih kvalitetnih drama.


Međunarodni festival nove drame


Berlin – Od 3. do 13. ožujka u berlinskom kazalištu Schaubühne održava se 11. međunarodni festival nove drame (FIND), na kojem se u službenom i popratnom programu predstavlja petnaestak programa iz šest zemalja. Temeljen na novom dramskom rukopisu, festival prikazuje predstave nastale po dramama uglavnom mlađih autora, od kojih je većina manje poznata široj javnosti poput Marie Ndiaye, Vasilija Šukšina, Aleksandra Molčanova, Yaela Ronena, Paula Brodowskog i drugih. Među predstavama je i svjetska premijera novog autorskog projekta uvijek provokativna Rodriga Garcije Radije bih ostao budan zbog Goye nego nekog šupka u produkciji Schaubühne, što je njegova prva režija u Njemačkoj. Više na http://schaubuehne.de/en_EN/program/festival/


Kad eksperiment potone


New York – U moru Shakespearea koji dominira njujorškim pozornicama ove sezone plivaju i alternativci. Premda, kritika bi radije rekla da – tonu. Jer Storm Still, produkcija nadahnuta Kraljem Learom, iznenadila je jeftinim provokacijama čak i tamošnju kritiku pa i publiku, naviknutu na svaku vrstu šoka, koja ju je proglasila – negledljivom. Drama o troje djece koja odrastaju zarobljena u napuštenoj školi i u tom se odrastanju neprekidno vraćaju scenama iz Kralja Leara najavljena je kao produžena meditacija na poznatu Shakespeareovu tragediju. Produkcija Nonsense Company uključuje provokativne scene sodomije, ali iznad svega u njoj je previše – nesuvislosti. Režiju i tekst potpisuju Rick Burkhardt i Andy Gricevich, koji u predstavi s Ryanom Higginsom i glume. Pa iako kao glumci dobivaju prolaznu ocjenu, drama i cijela predstava ocijenjena je nebuloznim eksperimentom, na štetu i Shakespearea i njujorškog teatra.


Kako uništiti dramu


Moskva – Aleksej Konstantinovič Tolstoj sigurno je znatno manje utjecajan literat od velikog prezimenjaka Lava Nikolajeviča, ali nije riječ o nevažnu piscu. To dokazuju i česte izvedbe njegovih drama pa nikoga nije začudilo da se na seni Malog kazališta našao njegov Don Juan. No u režiji Aleksandra Kljukvina drama je pretvorena u mjuzikl, a produkcija u – promašaj koji ne čini uslugu ni Tolstoju ni publici. Loša glazba Eduarda Gleizera i još gora scenografija Sergeja Aleksandrova, koja je križanac Zvjezdanih staza i Kronika iz Narnije, stali su na put Tolstojevoj dramskoj poemi. A ona, spajajući dva najpoznatija motiva europske književnosti, Don Juana i Fausta, nudi zanimljivu i suvremenu temu, ovdje potpuno upropaštenu. Glumački ispit prošao je jedino Viktor Nizovoj u ulozi komičnog sluge (ovdje nazvana Leporello), možda i zato jer je morao pjevati samo jednom – zaključuje kritika pokapanje ovoga produkcijskog promašaja.


Vijenac 444

444 - 10. ožujka 2011. | Arhiva

Klikni za povratak