Filmski globus

Od ponedjeljka 14. do utorka 22. ožujka u okviru Filmskih programa u kinu Tuškanac traje drugi ciklus novog iranskog filma. Suvremeni iranski film još je jedna iznimno intrigantna i potentna svjetska kinematografija čije predstavnike hrvatski filmofili baš i nemaju priliku detaljnije upoznati. Preporod iranskoga filma započet je njegovim tzv. novim valom, koji korijene ima u 1969. godini, u kojoj je skupina darovitih autora predvođena Dariusom Mehrjuijem i njegovim filmom Krava pokrenula novi trend stvaranja visokopolitiziranih, filozofičnih, inovativnih i poetski intoniranih djela. Taj će pokret ubrzo dobiti naziv iranski novi val, a stvaralaštvo njegovih prvaka ponajprije će obilježiti izrazit utjecaj talijanskoga neorealizma. Pored socijalnog angažmana i prikaza turobnoga stanja u društvu, najčešće predočena intimnim i obiteljskim dramama sirotinje i pojedinaca iz niže srednje klase, neka od obilježja koja je iranski film zadržao tijekom ova četiri desetljeća poetizacija su svakodnevice i života tzv. običnih ljudi suočenih s društvenim nepravdama i bezizlaznim situacijama, često brisanje granica između stvarnosti i fikcije, propitkivanjem osobnog i nacionalnog identiteta te križanje rodova igranog i dokumentarnog filma. O svemu tome svjedoče i naslovi uvršteni u ovaj program, među kojima su hvaljena Košarica Gholama Reze Ramezanija, drame Noć i Usamljene noći Rasula Sadra Amelija te kratki film Bog će doći Majida Majidija, najzvučnijega redateljskog imena uvrštenog u ciklus.

Odlična Zimska kost u kinu Europa

Na repertoar kina Europa napokon stiže izvrsna, za četiri Oscara i Zlatni globus nominirana te u Berlinu nagrađena i na festivalu Sundance Velikom nagradom žirija ovjenčana noarovska triler-drama Zimska kost redateljice Debre Granik.

Iako je riječ o tek drugom njezinu dugometražnom ostvarenju, adaptaciji zapaženog istoimenog romana Daniela Woodrella objavljena 2006, imponiraju promišljenost i zrelost kojima autorica pristupa zapletom razmjerno jednostavnu djelu nakrcanu osebujnim likovima i njihovim naglašeno zamršenim međuodnosima, kojim uz maksimalno eksploatiranje ikonografije južnjačke gotike prevladava neopisivo sugestivan ugođaj pesimizma i tragike. Književnik Woodrell (Zajahati s vragom) i redateljica odvode nas u slikovitu ruralnu sredinu u Ozarku na početku zime, u mjesto napučeno prljavim, grubim i krezubim pojedincima gdje su svi naoružani i oružje potežu i za najbenignije rasprave, gdje su humanost, osjećaji i empatija potpuno nepoznati pojmovi i gdje život bika vrijedi znatno više od ljudskoga života. U takvu miljeu odvažna sedamnaestogodišnjakinja Ree Dolly pokušava duševno bolesnoj majci, mlađem bratu i sestrici spasiti krov nad glavom, istodobno želeći pronaći nestaloga oca, nedavno puštena iz zatvora. Ukratko, naslov koji filmofili ne bi smjeli propustiti.

Otkrivanje Tajne u njihovim očima u kinu Metropolis

Ambiciozniji filmofili u art-kinu Metropolis mogu pogledati sjajnu i prošle godine Oscarom za najbolji film s neengleskoga govornog područja nagrađenu psihološku romantičnu krimi-dramu Tajna u njihovim očima iskusnoga no dosad sasvim nepoznata argentinskoga filmaša Juana Joséa Campanelle.

Campanellino probojno ostvarenje ekranizacija je istoimenog romana Eduarda Sacherija, neobično zrelo i slojevito, maestralno režirano, iznimno sugestivno, dojmljivo emotivno i nerijetko začudno poetično djelo velike snage koje pored slojevita psihološkog nijansiranja protagonista osvaja i tematiziranjem uzaludnosti osobnog angažmana u srazu s degeneriranim i otvoreno zločinačkim socijalnim mehanizmima u Argentini sredinom 1970-ih godina. Poslastica za gledatelje željne vrhunskog art-filma.