Zrcalo holivudske raskoši, uspjeha i moći

Usprkos nedostacima nagrade koju insajderi američke filmske industrije dodjeljuju sami sebi, uz što ide proračunatost, licemjerje i težnja nezamjeranju, priznanje Američke akademije još je uvijek najvažnija nagrada u filmskom svijetu, koja presudno oblikuje širi gledateljski ukus

Kad odmah na početku ustvrdimo da je Oscar istodobno najpopularnija i najosporavanija filmska nagrada, nismo rekli uistinu ništa novo. Imalo upućeniji filmofili složit će se da je s jedne strane riječ o i danas uglednu priznanju struke koje nominiranim i nagrađenim filmovima produljuje život i jamči bolje komercijalne rezultate, a s druge da Oscar nepogrešivo oslikava dominantan društveni, politički i kulturni duh trenutka (Zapada), makar na mediokritetski način na koji taj duh doživljavaju članovi američke Akademije filmskih umjetnosti. Nije novost ni činjenica da pozlaćena statua Akademijina ćelavca danas ne posjeduje onaj sjaj koji je imala proteklih desetljeća, konkretno do početka 80-ih, a potom nešto manjim intenzitetom i do početka 90-ih prošloga stoljeća, za što je najzaslužnija upravo spomenuta dominacija mediokritetstva koja, u kombinaciji s proračunatošću, licemjerjem i težnjom nezamjeranju, svake godine dodjelu Oscara čini sve manje zanimljivom i relevantnom. No ipak u svijetu filma još najzanimljivijom i najvažnijom, jer dok će primjerice osim onih upućenijih malotko dulje od nekoliko tjedana ili mjeseci pamtiti naslov ovogodišnjega berlinskog laureata (navodno izvrsna drama Nader i Simin, razdvajanje Iranca Asghara Farhadija), o prošlogodišnjim dobitnicima Zlatne palme, Lava i Medvjeda da i ne govorimo, naslove filmova desetljećima unatrag nagrađenih Oscarima dosta dobro pamte i oni koji se ne sjećaju kad su posljednji put bili u kinu, a koji upravo sada s Torrenta skidaju Boksača ili Čovjeka zvana hrabrost. O tome ponešto govori i nedavna minianketa jednih dnevnih novina u kojoj su se troje filmaša i jedan kazalištarac, odgovarajući na pitanje vrijedi li Oscar uopće i koliko, uz određene ograde i napomene te s manje ili više entuzijazma ipak složili da je posrijedi najvažnija filmska nagrada koja presudno oblikuje filmski mainstream i širi gledateljski ukus, stvara trendove i zvijezde te barem u sporednim kategorijama, kakva je ona najboljega filma s neengleskoga govornog područja, još u dobroj mjeri nagrađuje iznadprosječno uspjela ostvarenja.

Oscar za najbolju glumicu smiješi se Natalie Portman za ulogu u filmu Crni labud

Jesse Eisenberg nominiran je za najbolju glavnu mušku ulogu u filmu Društvena mreža

Colin Firth nominaciju je zavrijedio ulogom Georgea VI. u filmu Kraljev govor

Mark Wahlberg u Boksaču

Javier Bardem u filmu Biutiful

¸

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Vijenca od četvrtka 24. veljače