Zdenka pjeva jazz

Prije kraćeg je vremena diskografska proizvodnja Orfej Hrvatske radiotelevizije, ovog trenutka u stečaju, nakon višegodišnjih priprema, napokon izdala CD Jazz portret Zdenke Kovačiček. Potpuno bezrazložno tako kasno, jer riječ je o programu sastavljenu isključivo od snimaka iz glazbene arhive HRT-a, i to onih na kojima je ta vokalistica zabilježena uz Big band Hrvatske radiotelevizije u razmaku od gotovo dvadeset godina. Na taj način disk ima obilježja retrospektive, pa čak svojevrsne krune jednoga segmenta djelovanja Zdenke Kovačiček, a njegovo je izdavanje trebalo biti prije dvije godine, kad je obilježila pola stoljeća glazbenog djelovanja.

Pjevati je Zdenka počela vrlo rano, s trinaest godina, proslavivši se potom u formaciji Duo Hani, koji će neko vrijeme biti vrlo popularan u našoj zabavnoj glazbi. Slijedi potom dulje razdoblje provedeno u inozemstvu, tijekom kojega će steći i dragocjena iskustva na polju jazza, nastupajući često u američkim klubovima. U Hrvatsku se vratila 1970. radi nastupa na opatijskom festivalu zabavne glazbe, osvojivši prvu nagradu skladbom Miljenka Prohaske Zbog jedne davne melodije – i ostala!

„Rock je moj život, jazz je moja strast, a teatar moja ljubav“, izjavit će tada i potvrditi širinu svojih glazbenih afiniteta, a mi ćemo se u ovoj rubrici ograničiti dakako samo na njezinu strast i to ne samo zbog činjenice što i velik dio naše glazbene javnosti Zdenku Kovačiček doživljava ponajprije kao jazz-pjevačicu, a njezin najnoviji disk povezan sa zvukom velikoga jazz-orkestra to velikim dijelom i potvrđuje. Valja se ovdje prisjetiti i nekih njezinih ranijih jazz-izdanja, među prvima bili su to diskovi Happy Jazz, broj jedan i dva, ostvareni s članovima sastava pijanista Vanje Lisaka, a potom i CD The Best of Zdenka sa snimkama iz 1991. i 1993, kad je snimala s ruskim alt-saksofonistom Georgijem Garanjanom i našim glazbenicima Miroslavom Sedakom Benčićem, Vanjom Lisakom, Mladenom Barakovićem i Vladom Vukovićem te posebnim gostima, gitaristom Damirom Dičićem i trubačem Marijanom Domićem. Već je u programu ove ploče predstavila nekoliko standarda koje sada slušamo u aranžmanima Miljenka Prohaske, Silvija Glojnarića, Zlatka Dvoržaka i Ladislava Fidrija. Prve su tri kompozicije; Get Ready, Zbog jedne davne melodije i All Of Me snimljene pod ravnanjem Miljenka Prohaske, a sve ostale pod dirigentskom palicom Silvija Glojnarića. Veliki vremenski raspon tih snimaka ukazuje i na evoluciju glasa Zdenke Kovačiček, koji se ponešto primijenio u ta dva desetljeća, uz to te prve tri otpjevane su na hrvatskom jeziku, što je u vrijeme njihova nastanka bilo pravilo u Glazbenom programu Hrvatskog radija. Već u izvedbi poznate teme All Of Me Zdenka Kovačiček među prvim vokalistima jazza i tada jedina u nas predstavlja i improvizirane koruse u stilu scat-pjevanja bez teksta, što već prije dvadesetak godina u potpunosti potvrđuje njezinu već spomenutu strast. Karakteristična glasa i smisla za frazu, ona džezistički pečat daje i izvedbama domaćih autora, Prohaskinoj uspješnici Zbog jedne davne melodije i Dvoržakovoj Ja ubrat ću sve zvijezde, dajući im značaj moderne kantilene, a isto bi se moglo kazati i za pjesme koje su proslavile Whitney Houston. Ono što svestranu Zdenku Kovačiček bez daljega svrstava među naše najuspješnije jazz-vokale jesu smisao za improvizaciju, fraziranje te sposobnost unisonog korištenja vokalom sa specijalnim korusima aranžmana, koje slušamo u temama kao što su: Makin’ Whoopee, All Of Me te u harmonijski jednostavnoj swing-skladbi Sweet Georgia Brown, a velik opseg glasa demonstrira u izvedbi standarda How High The Moon. Od programski dobro ukomponiranih balada tu su i zapažene interpretacije nekih najpoznatijih poput Misty, The Shadow Of Your Smile i legendarne melodije Summertime. Zdenka Kovačiček deklarira se kao vokalna solistica velikog raspona glazbenog zanimanja, ali njezin status u tome ne bi nikako valjalo poistovjećivati s motivima nekih naših pjevača popularne glazbe koji se žele predstaviti i kao interpreti jazza. U tome usporedbe nema i ne može je ni biti. Jedan je od dokaza za tu tvrdnju baš i disk Jazz portret Zdenke Kovačiček, vrijedan dokument dugogodišnje karijere u kojoj se nazire i žal što se nije u još većoj mjeri posvetila svojoj strasti, jazzu, za koji je imala i ima sve potrebne prerogative.