Zbogom, striček Ivica

Iako su ga nazivali zanatlijom i strip-zabavljačem, što je Bednjanec također bio, on je autor europskog ranga, crtač vlastita prepoznatljiva stila i scenarist zaokruženih priča koje su obilježile mnoga djetinjstva

Teško da će se naći netko iz generacije šezdesetih, sedamdesetih ili osamdesetih godina prošlog stoljeća koji je odrastao u Hrvatskoj a da ne zna za Ivicu Bednjanca. Dobro, prihvatimo da ga se neki možda i ne sjećaju po imenu, ali istima zasigurno nisu nepoznati Lastan, Genij, Jasna, Nina i drugi protagonisti iznimno popularnih i – istaknimo – kvalitetnih stripova koje je u kontinuitetu, iz broja u broj, iz godine u godinu objavljivala Modra lasta, koja se smatrala nezaobilaznom literaturom za više razrede osnovnih škola. Svih tih godina i desetljeća Bednjanec, kao kompletan autor, scenarist i crtač, spomenutih stripova, bio je zaštitni znak Modre laste, ono prvo što bi se u ovom dječjem listu pročitalo i ono zbog čega bi se i ponajviše produžavala pretplata. Tako je i pisac ovih redaka svoj prvi susret sa „stričekom Ivicom“ imao ujesen 1973. kao učenik petog razreda – Bednjancu je te školske godine u Modroj lasti izlazio strip Diki (prema imenu psa, oko kojega se zapravo vrti radnja i čiji je happy-end mnogima iz moje generacije izmamio suze na lice, mene osobno potaknuo da nagovorim roditelje da nam se obitelj „proširi“ i kućnim ljubimcem!).

Otad je prošlo skoro četiri desetljeća, a u međuvremenu istražujući povijest stripa i pop-kulture na ovim prostorima došao sam do zaključka kako je Ivica Bednjanec nesumnjivo najčitaniji i najproduktivniji, a ujedno i jedan od najautentičnijih hrvatskih stripaša druge polovice 20. stoljeća, čiji opus iznosi blizu sto pedeset kompletnih strip-priča, te na desetine i stotine pasica i tabli. Osim toga, za razliku od drugih „velikana“ svoje generacije – Dovnikovića, Bekera, Delača ili Radilovića – Bednjanec je za 98 ili 99 posto svojih stripova sam napisao scenarij. I za razliku od njih tek manji dio svog opusa je objavio u specijaliziranim strip-izdanjima. Podjednako se uspješno snalazio u realističkim stripovima i groteskama, a u tematskom pogledu pokrio je gotovo sve žanrove, uključujući čak i sportske priče, adaptacije književnih djela i fantastiku.

Neovisno od navedenog, od strane dijela svojih kolega, strip-urednika i kritičara Bednjanec je često (pa i prečesto!?) doživljavao „omalovažavanja“ i „podcjenjivanja“, u negativnom kontekstu pridavani su mu epiteti „zanatlije“ i „strip zabavljača“.

Ivica Bednjanec je, istina, bio i jedno i drugo, ali ponajprije radi se o autoru europskog ranga, crtaču vlastitog i prepoznatljivog rukopisa i stila, vještom scenaristu brojnih punokrvnih, ali i emocijama i satirom nabijenih priča kojima protok vremena nije utjecao na njihovu svježinu i modernost, naposljetku i ne najmanje važno – Bednjančevi stripovi zauvijek će ostati dio nas i naših sjećanja.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Vijenca od četvrtka 24. veljače