Ukoričena različitost

Skupom Gradovi i knjige na kojemu je predstavljena nakladnička djelatnost dvaju ogranaka proslavljen je Dan Matice hrvatske, najstarije hrvatske kulturne ustanove, jednog od najvažnijih svjedoka kulture hrvatskoga naroda, temelja hrvatske knjige, drugih kulturnih ustanova i kulture općenito u posljednjih 169 godina.

Matica, kao najvažniji i najveći nakladnik knjiga i časopisa u Hrvatskoj -– u Središnjici i ograncima objavljuje više od stotinu knjiga svake godine – prepoznata je u javnosti i struci, o čemu svjedoče i najvažnije hrvatske književne nagrade koje redovito pobiru njezina izdanja. Uz dvadesetak redovnih biblioteka zagrebačke Središnjice valja upozoriti i na bogatu izdavačku djelatnost njezinih ogranaka, što je i bio razlog predstavljanja dvaju od njih na ovoj svečanosti.

Stjepan Sučić pozdravio zadarski i vinkovački ogranak i njihov rad, a Ante Stamać uime predsjedništava istaknuo je da Središnjica ne znači centar Matice, nego da u njezinu radu ravnopravno sudjeluju i brojni ogranci te da je pojam mreže i umrežene strukture središnja kulturološka misao plana djelovanja Matice, koja je upravo mreža duha i nadarenosti, a oni najviše dolaze do izražaja u knjigama. Hrvatski kulturni identitet, naglasio je, nije istobitnost, već različitost, i tu različitost Matica svojim radom prezentira.

Tonko Maroević također je pozdravio izdavaštvo jer ono potvrđuje potrebu postojanja Matice u samostalnoj državi. Izraz i poštovanje genius loci oblik je prepoznavanja našega duga prema sredinama izvan Zagreba, ali razmjena djela, ključno je, treba teći u oba smjera. Dalje je upozorio na važnost njegovanja dijalekata te njihovu, kao afektivnih, izvorno materinskih jezika, blisku vezanost uz poeziju.

Predstavljajući okupljenima vinkovački ogranak, Vinkovački godišnjak i aktivne biblioteke ogranka Višnjica Sorčik naglasila je značenje MH za taj grad u razdoblju nakon Domovinskoga rata. Ružica Pšihstal govorila je o velikom projektu izdavanja sabranih djela Dionizija Švagelja, skupljenih u sedam svezaka iz rukopisne ostavštine, ranije objavljenih radova u periodici i tek dvije za života mu objavljene knjige. Taj, u prvome redu književnopovijesni znanstvenik koji se bavio i kulturološkim, napose lokalnim temama mikropovijesnoga karaktera, bio među utemeljiteljima Matice, kao i nekoliko drugih Vinkovčana. Sugrađanin Oton Kučera bio je i predsjednik Matice hrvatske 1909–1916, napomenuo je predsjednik ogranka Dražen Švagelj ukratko izlažući povijest Vinkovčana u radu Matice, i nastavljajući o današnjim aktivnostima ogranka, o manifestaciji Dana hrvatske knjige i, s neskrivenim ponosom, o iscrpnoj Vinkovačkoj monografiji.

Predsjednik zadarskoga ogranka Božidar Šimunić naglasio je kako taj ogranak posebnu pozornost posvećuje dijalektu i čakavici zadarskoga kraja, u književnosti, ali i u rječnicima, o čemu je pobliže govorio Josip Lisac, profesor zadarskoga Filozofskoga fakulteta. Lisac je podsjetio na dosad izdane dijalektalne rječnike mjesta zadarskoga kraja i otoka (Kolan, Kukljica, Povljana, Rivanj i Sali) te upozorio na, njihovu broju unatoč, teškoće izdavanja, kao i probleme sustavne i iscrpne obrade građe takve vrste. A domaću rič pjevno je i živo prenio pjesnik Tomislav Meštrić čitajući svoju poeziju, o moru, bodulima, vaporima... životu.