Stari ljudi nekoć su se vrlo zorno izražavali ustaljenim izrekama (frazama) kao usporedbama. I govornici i sugovornici znali su te izraze, pa nije trebalo trošiti vrijeme na objašnjenja. Pripremajući se za jednu prevoditeljsku radionicu, suočila sam se s činjenicom da mladi više uglavnom ne znaju mnoge od tih frazema, a one koji ih još rabe vrlo često gledaju nekako svisoka, kao da su „seljaci“.
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Vijenca od četvrtka 24. veljače