Glazba iz domovine sv. Vlaha

Intenzivnost glazbenoga života u Dubrovniku gotovo se u dan precizno može podijeliti na dulja razdoblja sa svakodnevnim koncertima – nerijetko i dva u istu večer! – i tjedne kada se gotovo ništa ne događa. Tom ustaljenom ritmu pridružuju se i koncerti vezani za određenu prigodu, među kojima svakako prednjače oni za Festu sv. Vlaha. U ovogodišnjem raznolikom rasporedu izdvaja se koncert koji je izostavljen u najavi programa pa je prošao gotovo nezapaženo.

Armenski Etnovokalni trio

A nesvakidašnji je glazbeni događaj iz više razloga! Riječ je o nastupu armenskih umjetnika koji je u čitaonici Narodne knjižnice, popularnoj Saloči od zrcala, organizirao Dom Marina Držića i Društvo prijatelja Armenije iz Dubrovnika. Bila je to rijetka prilika da vidimo armenske instrumente i čujemo tradicionalnu instrumentalnu i vokalnu glazbu iz domovine sv. Vlaha, i to vrhunski izvedenu! Harutyun Chqolyan i Narek Mnacakanyan studenti su treće godine Konzervatorija Komitas u Erevanu, odjel za narodne instrumente, i sviraju puhački instrument duduk. (Bi li mogle i naše glazbene akademije ponuditi studij narodnih instrumenata?) Petnaestogodišnji Narek Kazazyan, najavljen kao čudo od djeteta, od sedme godine svira žičani instrument kanon. Oni su, u narodnim nošnjama, nastupili u prvom dijelu koncerta. Svirajući u paru, solo ili svi zajedno (dvije je skladbe klaviristica Naira Astartian Wele, predsjednica Društva, svirala s Kazazyanom), pokazali su nesvakidašnju muzikalnost, virtuoznost i uživljenost u izvedbu. Publika, nažalost ne baš brojna, mlade je izvođače kojih su biografije prepune brojnih nagrada i priznanja na najvišoj razini, otpratila burnim pljeskom. I kad smo već mogli pomisliti da je vrhunac užitka na koncertu već za nama, na oduševljenje u prvom dijelu večeri čudesno se nadovezao Etnovokalni trio (voditeljica Anna Mayilyan, počasna umjetnica Republike Armenije i docentica na Konzervatoriju u Erevanu), sastavljen od tri vrhunske pjevačice koje su izvele duhovnu i narodnu glazbu a cappella, koja seže od ranoga srednjeg vijeka pa do današnjih dana. Bila je to u svakom pogledu iznimna večer, koja nam je odškrinula vrata kulture o kojoj, nažalost, znamo vrlo malo. A koja je u Dubrovnik za proslavu ovogodišnje Feste sv. Vlaha očito poslala najvrsnije umjetnike. Stoga jedino možemo zaželjeti da ista imena vidimo i čujemo u Dubrovniku opet i to pred brojnijom publikom, kakvu i zaslužuju.