Dar teologu koji je motrio svjetlo

Pod visokim pokroviteljstvom UNESCO-a prošla je godina obilježena kao godina Marka Antuna de Dominisa i time nedvojbeno potvrdila hrvatskoga znanstvenika, teologa i biskupa (i splitskog nadbiskupa) kao odličnika čiji je znanstveni i humanistički prilog trajna vrijednost u svjetskoj kulturnoj baštini. To što je hrvatski znanstvenik i humanist, a time i hrvatska znanost, nakon toliko stoljeća ovjenčan autoritetom ugledne međunarodne ustanove, moglo je i glasnije odjeknuti u Lijepoj našoj, kako bi i naše uši mogle jasnije čuti jeku slavnog imena koje pronosi i ime svojega hrvatskog naroda vjekovima.

Matko Trebotić, Svjetlost iz pepela i duge. Marku Antunu de Dominisu u čast i na slavu, grafička mapa, Hrvatski hidrografski institut, Split, 2010.

Stoga ćemo podsjetiti na nekoliko činjenica koje De Dominisa određuju kao teologa i znanstvenika. Najprije na onu da ga je kao buntovna prelata-prevratnika Crkva proglasila krivovjernikom, ekskomunicirala te osudila na doživotno uzništvo.

Zatim na barem još jednu činjenicu, od toliko znanih, a koja možda najbolje govori o njegovim znanstvenim radovima, a i najčešće se navodi. Riječ je dakako o slavnom traktatu De radiis visus et lucis in vitris perspectivis et iride u kojemu opservira o svjetlu te podrijetlu duge i njezinih boja. Duboka zaokupljenost svjetlom utjecala je na njegovu odluku da intervenira u interijer splitske prvostolnice. Kako to lijepo zapaža Joško Belamarić u tekstu predgovora Trebotićevoj grafičkoj mapi: „Svjetlo koje je Dominis unio probijanjem prozora pod kupolom i otvaranjem bočnih zidova novoprigrađenog kora bijaše prvo barokno svjetlo u Splitu.“

A ovdje je riječ o grafičkoj mapi koju potpisuje vrsni hrvatski slikar i grafičar Matko Trebotić, koji je dosad ostvario i iznimno velik grafički opus s više od dvadeset grafičkih mapa, od one prve iz 1976. do posljednje posvećene znamenitim Rabljaninu. Upravo je grafička mapa objavljena prošle godine Trebotićev prilog visokoj i važnoj obljetnici hrvatskoga znanstvenika i humanista.

Mapa sadrži šest grafičkih listova u kojima autor sažima Dominisove bitne životne postaje i recentnim izborom naglašava najvažnija djela iz znanstvenikova opusa, stavljajući pod zajednički nazivnik, odnosno u korice grafičke mape, život i djelo u čast i na slavu biskupovu, ali i njegova hrvatskog roda.

Izrazito prepoznatljiv Trebotićev rukopis i ovom je prigodom ispisao na svakom grafičkom listu svoje osobitosti, kojima se i prometnuo u jednog od najintrigantnijih suvremenih hrvatskih umjetnika, s dubokom ukorijenjenošću u mediteransko nasljeđe i živom pulsacijom suvremenih likovnih elementa u izrazu.

Znalački je asimilirao tradicijsko i suvremeno, što se i u ovoj grafičkoj mapi iščitava u kolorističkim proplamsajima i dinamičnoj akcentuaciji grafičkoga znakovlja, ponudivši izvrsnu sintezu Trebotićeva idioma.