Zabava kao životni stil

Premda su se u Zagrebu dvadesetih vidjeli tek začeci moderniteta u obliku financijskog i industrijskog razvoja koji je obilježio epohu u nekim drugim svjetskim velegradima, na površini se činilo kao da ni u čemu ne kaskamo za ostatkom glavnih gradova Europe i svijeta. Mediji: filmovi, novine, časopisi i radio, prenosili su najnovije društvene, modne i tehničke trendove, koje su Zagrepčani gotovo bespogovorno slijedili.

Otvaranje hotela Esplanade ključan je događaj razdoblja. Luksuzni hotel, otvoren da bi Zagreb imao primjereno prenoćište za putnike Orient expressa, bio je središte društvenih zbivanja i okupljalište elite. Esplanade je prednjačio u mnogočemu, tamo su viđeni prvi automobili sa stranim registracijama, prve strane cigarete i slične stvari koje su u prosječnoga Zagrepčanina pobuđivale veliko zanimanje. Bio je mjesto plesnoga turnira te jedne od prvih modnih revija u gradu Zagrebu, koju je 1926. prvi put u Esplanadi organizirala Udruga zagrebačkih obrtnika. Na modnoj reviji pokazani su šeširi, cipele i odjeća koja, kako u osvrtu na reviju piše časopis Svijet, nimalo ne zaostaje za onim što se može kupiti u Beču i Parizu. Tu je bila i pozornica prvog izbora za Miss, 1927, na kojem je titulu najljepše ponijela Zagrepčanaka Štefica Vidačić, mlada vlasnica delikatese u Jurišićevoj ulici. Godinu poslije, 1928, u Berlinu biva proglašena i najljepšom Europljankom. To joj je donijelo slavu u Zagrebu, angažmane u reklamnim kampanjama i manje filmske uloge. Tu nije bio kraj izborima za najljepšu. S obzirom da je kupalište na Savi 1928. dobilo kabine i sunčalište te postalo jedno od frekventnijih mjesta u gradu tijekom ljetnih mjeseci na kojem su se pokazivali kupaći kostimi po posljednjoj modi, došlo se na ideju održavanja izbora za ljepoticu Save. Iste godine izbor je proveden, a o namjeri da projekt bude što ozbiljniji govori i žiri sastavljen od sveučilišnih profesora, slikara i umjetničkih fotografa.

Do takvih izbora ne bi došlo da se u dvadesetima nije promijenio položaj žena, u prvom redu percepcija žene u vlastitim očima. Moderna žena, koju su Zagrepčanke mogle vidjeti na fotografijama ili ilustracijama Otta Antoninija na stranicama časopisa Svijet, emancipirana je, nosi kratku kosu, kratku haljinu, pleše izazovne plesove poput charlestona i tanga, sluša jazz, vozi automobil, igra tenis, nesputana je konvencijama i onime što bi prava žena trebala biti.

Ilustracija su životnog stila mladih, dobrostojećih djevojaka, načina provođenja njihova slobodnog vremena, ponašanja i odijevanja, i fotografije Ivane Ane Tomljenović Meller, Zagrepčanke koja se školovala na Bauhausu. I u Zagrebu je, kao i u ostalim europskim gradovima, zavladao trend bubikopf-frizure, odlaska u cabaret, na plesove, vikend-zabava u prirodi i sportova u kojima su ravnopravno sudjelovali muškarci i žene. Zabava, odnosno njegovanje kulta slobodnog vremena, ključna je u epohi koju bismo mogli staviti pod zajednički nazivnik art décoa. Plesova i balova bilo je mnogo, mjesto radnje bili su hoteli, ali i Hrvatski glazbeni zavod te kazalište, u kojemu su održavane kazališne redute, balovi kazalištaraca. Na zabavi u Esplanadi 1929. nastupila je i crnačka zvijezda pariškog noćnog života Josephine Baker, naga do pasa. Njezine su fotografije već nekoliko godina ranije bile objavljenje u časopisu Svijet, tako da zagrebačka publika nije bila iznenađena njezinom razgolićenom pojavom. Nastupom i širenjem velike gospodarske krize dekadentne zabave polaku odumiru, zabrinutnost je zamijenila bezbrižnosti i površnost, a ideal žene ponovno je dobra majka i supruga. Predosjeća se Drugi svjetski rat, a time duh i svjetonazor koji je obilježio ovo razdoblje zauvijek odlazi u povijest i postaje mit kojemu se i danas rado vraćamo.