Umjetnik koji je utjelovio duh art décoa

Sergije Glumac (1903–1964) zauzima istaknuto mjesto u povijesti hrvatskoga grafičkog dizajna i scenografije, jedan je od najvažnijih umjetnika međuratnog razdoblja i autor koji je u različitim medijima utjelovio duh epohe i ozračje art décoa. Tijekom 1920-ih boravio je i školovao se u ključnim europskim metropolama poput Berlina i Pariza, gdje je upoznao sjaj i glamur ludih dvadesetih i najrecentnije domete na svim područjima kulturnog i društvenog života – od umjetnosti i mode do kazališta, filma i ostalih vizualnih komunikacija. Upravo artdekoovska dionica i Glumčev doprinos avangardnim tendencijama, u kojima se ističu skice za scenografije i kostime te komercijalni grafički dizajn i reklame, čine najatraktivniji i najzanimljiviji aspekt njegova opusa.

Sergije Glumac, Plakat za odjeću Friedmann, 1929.

Glumac je tijekom studija na zagrebačkoj akademiji dva semestra ak. god. 1925/26. proveo u Parizu u školi kubističkog slikara Andréa Lhotea. Pariz je 1925. bio doslovno i metaforičko središte svijeta s obzirom da se u njemu održavala slavna Exposition Internationale des Art Décoratifs et Industriels Modernes, a Glumac je aktivno sudjelovao u životu francuske metropole – posjećivao je izložbe i predstave Ballets Russe Sergeja Djagiljeva te se oduševio scenografijama i kostimima Baksta, Larionova i Gončarove. Na ulicama je upoznao reklame najvažnijih francuskih autora (Cassandrea, Colina i dr.), koji su putem komercijalnih plakata u urbano tkivo grada i domenu popularne kulture unijeli avangardni leksik (redukciju i geometrijsku stilizaciju), a poticaji pariškog boravka pokazat će se plodnima za njegov dalji rad u području grafičkog dizajna.

U kontekstu Glumčeva stvaralaštva u međuratnom razdoblju posebno su važne brojne skice za kostime i nerealizirane scenografije iz prve polovice 1920-ih, koje čine vrhunac hrvatske kazališne avangarde i nastaju kao sukus fascinacije estetikom stroja i novim shvaćanjem kazališta te bauhausovskim teorijama i realizacijama. Novo promišljanje prostora scene i udaljavanje od tradicionalnoga realističkog kazališta, svođenje ljudskoga lika na geometrijske oblike te eksperimentiranje s mehaničkim teatrom uskoro su mu donijeli i važno priznanje. Naime, Friedrich Kiesler ga je 1926. pozvao da sudjeluje na International Theatre Exposition, koja se održala u New Yorku i predstavila najvažnije svjetske protagoniste avangardnog teatra, a na kojoj je uz Ljubu Babića bio jedini jugoslavenski predstavnik. Tih godina stvara i brojne artdekoovske skice za kostime koje luksuzom, uzorcima i intenzivnim koloritom pokazuju dobro poznavanje kostimografije Ballets Russe i visoke mode.

Sergije Glumac, Skica za kostim, 1920-te

Tijekom 1920-ih i 1930-ih nastaju brojne skice i plakati za Zagrebački zbor, a 1928. s nekolicinom najvažnijih dizajnera toga vremena (Božidarom Kocmutom i Vladimirom Mirosavljevićem) postaje suradnik Zavoda za znanstveno proučavanje reklame i umjetničku reklamnu produkciju Imago. U sklopu zavoda (1928–1929) realizirao je niz oglasa i reklamih kampanja koje su objavljivane na stranicama dnevnih novina (Jutarnji list, Novosti) i mondenih ilustriranih časopisa (Svijet, Kulisa), a koje predstavljaju vrhunac reklamne komunikacije onoga vremena i reprezentativne uzorke vizualne kulture ludih dvadesetih. Glumčevo djelovanje u području komercijalnoga grafičkog dizajna (u sklopu zavoda Imago i samostalno) pokazuje svu raznolikost i eklektičnost stila art déco, koji se formirao kao derivat poticaja različite provenijencije (od secesije do purizma, konstruktivizma i ostalih avangardnih tendencija). Naime, Glumac istodobno stvara moderne reklame koje se temelje na avangardnim postupcima prevedenima u područje masovnog oglašavanja, odnosno rješenja bliska dekorativnoj modnoj ilustraciji u kojima je oblikovao lik nove žene kao ikone stila, utjelovljenja slobode i samosvijesti jazz agea, prikazao automobil kao statusni simbol i atribut lifestylea kojemu teži suvremeni protagonist velegrada...

Doprinos Sergija Glumca hrvatskoj povijesti umjetnosti, kazališta i vizualnih komunikacija očigledan je na različitim razinama – stvorio je neka od najzanimljivijih i najavangardnijih rješenja za scenografije i kostime te djelujući u zavodu Imago i samostalno osuvremenio tržišne komunikacije. U grafičkom dizajnu primijenio je postulate znanosti o reklami, a oglas i plakat shvatio kao znak kojim se prenosi određena ideja, odnosno reklamira ne samo proizvod nego i stil i poželjan način života. Štoviše, 1920-ih i 1930-ih oblikovao je niz plakata koji kvalitetom vizualnih rješenja pripadaju u sam vrh hrvatskog, ali i europskog grafičkog dizajna toga doba.