Srljanje u totalitarizam

Elegantno doba strojeva i geometrijskih oblika u međuratnom razdoblju izraz je velikoga tehnološkog napretka u Europi i Sjevernoj Americi. Avijacija, izum radija, izgradnja nebodera i velikih prekooceanskih brodova, električna energija i očaranost svjetovima koje je arheologija tek otkrivala izazvali su velike promjene u dotadašnjem poimanju društva, svijeta i politike. Propast velikih europskih carstava i dinastija Hohenzollern, Habsburg, Romanov i otomanskih vladara iznjedrila je modernističke, liberalne i nacionalističke poretke koji su stvorili osnove suvremene Europe.

Europa tog doba učvrstila je glavne struje političke misli u 20. stoljeću. Uspjeh socijalizma i uspon socijaldemokracije u pojedinim zemljama imali su velik utjecaj na organiziranje političkih protutabora, od elitnoga konzervativizma preko liberala do ekstremnih nacionalizama i totalitarnih ideologija fašizma, nacizma i staljinizma. Mnoge postkomunističke zemlje Srednje Europe danas svoje političke i stranačke sustave temelje na pretkomunističkom vremenu između dva svjetska rata odnosno odnosima novih nacionalnih elita i sve obrazovanijih građanskih slojeva. Žestoki nacionalizmi i autoritarni poreci poput onih dinastije Karađorđević u Jugoslaviji, Horthyja u Mađarskoj ili Pilsudskog u Poljskoj neriješeno su breme političkih, društvenih i kulturnih rascjepa i danas. U mnogim zemljama istočno od Rajne glavne su političke institucije bile autokratske i arhaične, a politički poreci nisu poznavali dovoljno dobro konstitutivnu teoriju vlasti. Strah država od nestanka nacije u demokratskom poretku, pa i u onim nacijama koje su slijedom poraza u Prvom svjetskom ratu ostale bez znatnog dijela svojih teritorija i stanovništava, pridonijeli su nastanku autoritarnih i diktatorskih režima. Liberalizacija koja je nespremna uhvatila društva Srednje, Jugoistočne i Istočne Europe te odnosi među jezičnim, etničkim i nacionalnim zajednicama unutar jedne smatraju se danas glavnim razlogom različitosti komunističkih režima nakon Drugoga svjetskog rata.

I Hrvatska je u to doba postavila svoj dalekosežan politički pravac. Jedan od najvećih sudbonosaca 20. stoljeća za Hrvatsku bio je Stjepan Radić, predvodnik seljačkog pokreta. Jasno određenje hrvatske nacije pod njim svog je tak-maca dobilo u velikosrpskom monarhizmu i nacionalističkom šovinizmu, a nakon njegova ranjavanja u Beogradu i smrti Vladko Maček bezuspješno se pokušava sporazumjeti s umjerenijim Srbima. No i Hrvatska slijedi ostale zemlje Srednje Europe i kreće putem ustaškog pokreta.

Zapadna Europa, a posebice Velika Britanija, zabilježila je velike industrijske napretke, povezane i s prekooceanskom trgovinom. Svijet se počeo okupljati, nastala je Liga naroda kao preteča današnjih Ujedinjenih naroda. Ipak, nakon početnih uspona gospodarstva u dvadesetim godinama, stigla je Velika kriza 1929. Ravnoteža snaga u svijetu nestala je. Liga naroda ubrzo je pokazala svoju nemoć, a isključivanje rastućih snaga militarističkog Japana zbog napada na Mandžuriju, Italije zbog agresije na Abesiniju i Sovjetskog Saveza bilo je više iskaz nemoći nego stvarnih sankcija. Weimarska republika, kao prvi pravi demokratski pokus u Srednjoj Europi, sve je više klizio prema totalitarizmu, a Italija je već krenula stopama korporativnoga fašizma. U umjetnosti se to pokazalo Marinettijevim utjecajem na kulturnu politiku, što je u konačnici završilo u totalitarnim sustavima s potpunim poistovjećivanjem umjetnosti i vladajuće političke ideologije.