Prvi Romeo Zapada

U kanadskom gradu Winnipegu umro je Nenad Lhotka, hrvatski baletni umjetnik koji je ostvario i uspješnu međunarodnu karijeru. Najmlađi sin skladatelja baleta Đavo u selu Frana Lhotke, bio je prvak Zagrebačkog baleta od 1943. do 1955. Rođen 1922. u Zagrebu, prva saznanja o baletu stekao je putem poznanstva s Pijom i Pinom Mlakar. S dolaskom Ane Roje i Oskara Harmoša u Zagreb, oni postaju njegovi prvi baletni učitelji. Od 1941. član je Baleta, u kojem s velikim entuzijazmom brzo napreduje. Prvi uspjeh doživio je 1943. u djelu svojega oca, Đavo u selu. Plesao je Mirka, u koreografiji Oskara Harmoša. Na premijeri 1954. u obnovljenoj izvornoj koreografiji Pije i Pina Mlakara ponovno je Mirko.

Još jedna Lhotkina antologijska uloga poslijeratnoga razdoblja Baleta HNK-a je Romeo u baletu Romeo i Julija Sergeja Prokofjeva, premijerno postavljen 1948. u veličanstvenoj koreografiji Margarete Froman. Bila je to tek druga produkcija toga djela izvan Sovjetskog Saveza. Partnerica mu je Ana Roje, a poslije Zlatica Stepan Bašić i Sonja Kastl, s kojima je nastupio na gostovanju Zagrebačke opere u Londonu 1955, kada je taj balet prvi put prikazan na Zapadu.

Od 1949. do 1953. boravio je u Parizu kao solist baletne trupe Jeanine Charrat. Kod nje je proširio plesačko znanje, a usavršavao se i kod čuvenih balerina Ljubov Jegorove i Olge Preobraženske. Ostvario je niz kreacija, glavne uloge u baletima Prometejeva stvorenja, Labuđe jezero, Bahčisarajska fontana, Licitarsko srce i Ohridska legenda.

Istaknuo se i kao koreograf. U Zagrebu je koreografirao Schmittovu Tragediju Salome, Saint-Saensov Danse macabre, Prokofjevljevu Klasičnu simfoniju i Lutanja, Bjelinskijeva Petra Pana. Dobio je Republičku nagradu za ulogu Prometeja i Saveznu nagradu za Romea.

S uspjehom je gostovao u brojnim europskim i sjevernoafričkim zemljama. Karijeru vodećega baletnog solista u domovini nastavlja u inozemstvu. Godine 1955. odlazi u Winnipeg, gdje se stalno nastanjuje. Postao je prvi plesač i ravnatelj Royal Winnipeg Balleta. Potkraj pedesetih često gostuje u Splitskom baletu, kao partner Ani Roje u Đavlu u selu i Romeu i Juliji. U Winnipegu je koreografirao Đavla u selu, a od 1960. vodio je ondje vlastitu baletnu školu. Bavio se i režijom mjuzikala do 1990, kada se povukao u mirovinu. Godine 2009. dobio je Nagradu hrvatskoga glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.