Početak Lisztove godine

Premda nije dio njegova stalnog repertoara, veliki ruski pijanist Evgenij Kissin nije mogao zaobići činjenicu da se u godini 2011. ispunjava 200. obljetnica rođenja Franza Liszta, karizmatičnoga virtuoza i junaka svojega doba. Nakon što se prošle godine također bavio obljetničarima te prolazeći kroz stvaralaštva Schumanna i Chopina (obojici se u 2010. slavila 200. godišnjica rođenja) vraćao nekim svojim starim partiturama, sada se primio sasvim nove građe, koja će zasigurno obilježiti posebnu fazu u njegovoj karijeri. Neposredno po završetku turneje u sklopu koje je potkraj prošle godine prvi put posjetio i Zagreb, pripremio je cjelovečernji recital s presjekom Lisztova klavirskog stvaralaštva i iznova uvježbao neke od njegovih najzanimljivijih i najljepših primjeraka. Prvi u nizu koncerata s novim programom s kojim će do kraja godine doista obići svijet (Europa, Amerika, Japan i Australija) te u Japanu ove jeseni (10. listopada) proslaviti i 40. obljetnicu života, Kissin je održao u Zlatnoj dvorani bečkog Musikvereina, što je privuklo mnogobrojne ljubitelje glazbe iz grada i šire regije. Ulaznice su bile rasprodane danima unaprijed, a prodavala su se i mjesta na sjedalima na podiju, uokolo klavira, na kojima inače muzicira Bečka filharmonija.

Evgenij Kissin iskazao je drukčiji pristup Lisztovoj glazbi

U takvu posvećenom hramu glazbe i idealnoj akustici prostora sasvim je prigodno započela godina u kojoj će Kissin kao medij novim naraštajima publike približavati duh i fenomen Franza Liszta, tog prvoga glazbenog celebrityja kojega je slavila Europa. Napeto ozračje događaja bilo je intenzivirano i povijesnim aspektom: u Beču je devetogodišnji Liszt zahvaljujući potpori dobročinitelja nekoć odgojen kao glazbenik. Nekoliko je godina učio glazbu kod Carla Czernyja i Antonija Salierija te često susretao sama Beethovena. Beč je kao i danas tijekom 19. stoljeća bio kulturno središte u koje je Liszt redovito navraćao u godinama svoje intenzivne koncertne karijere (tri do četiri koncerta tjedno), koji je utjecao na njegov umjetnički razvoj, premda je poslije i patio od listomanije koja je preplavila svijet i izazivala histeriju napose ženskoga dijela publike. Ondje je dobročinitelj koji je cijeloga života organizirao dobrotvorne akcije za pomoć potrebitima i ostvarenje humanitarnih ciljeva održao ciklus koncerata kojim je financirao izgradnju Beethovenova spomenika u Bonnu.

Sve je krenulo s njegovim istančanim osjećajem za svijet koji ga okružuje, a osobito je na njega utjecao pariški koncert violinističkog virtuoza Niccolňa Paganinija u travnju 1831, također humanitarne naravi: prihod je bio namijenjen žrtvama pariške pošasti kolere. Bravuroznu virtuoznost i pomicanje fizičkih granica muziciranja na svojem glazbalu, kao i dijabolični impuls vatrenog muziciranja, Liszt od Paganinija preuzima kao životni credo zajedno s visokohumanim suosjećanjem romantičnog umjetnika osjetljiva na svijet oko njega. Lisztova je bista istaknuta u foyeru Musikvereina, koji se ponosi činjenicom da je umjetnik nekoć bio počasni član Društva glazbenih prijatelja u Beču.

Kissin je sve te povijesne silnice utkao u svoj ekskluzivni nastup otkrivši na klaviru Stain-way&Sons posve drukčiji pristup interpretaciji Lisztove glazbe. Liszta današnji pijanisti uglavnom doživljavaju kao veliki teret glazbe natopljene hipertrofiranim romantičnim patosom i simfoniziranim odnosom prema zvuku instrumenta, što često rezultira silovanjem klavijature. Kissin je nasuprot tomu svoj doživljaj Lisztovih glazbenih misli temeljio na mekoći, lepršavu tonu i lebdećoj frazi, dok su se njegovi tonski kristali reflektirali u blještavilu pozlaćenog ambijenta dvorane. Prozračno tkanje stvorio je već u devetoj od Dvanaest transcendentalnih etida (Ricordanza), a višeslojno je razlaganje sloga uz kombinaciju skladateljevih iskustva polifonije, gregorijanskog korala i egzotičnih narodnih napjeva pijanist naglasio u jednostavačnoj Sonati u h-molu. Drugi je dio večeri donio intimna promišljanja i interpreta i skladatelja u Lisztovu mladenačkom stavku Funérailles iz zbirke Harmonies poétiques et religieuses. Jednostavnom i predanom frazom Kissin je proveo slušatelje kroz Dolinu Obermann iz Prve godine hodočašća po Švicarskoj, dok je živopisno ocrtanu glazbenu razglednicu Venezia e Napoli, dodatak Drugoj godini hodočašća po Italiji, obojio kapljicama treperava vodoskoka, opernom arijom i pjesmom gondolijera.

Za kraj pijanist je podcrtao Lisztovu vezu s Bečom izvevši njegove dvije parafraze na djela Franza Schuberta Posveta (Widmung) i Bečke večernje (Soirées de Vienne), uz pravu eksploziju ovacija na nogama. Oduševljenim je čestitarima iz Hrvatske pijanist nakon koncerta izjavio kako jedva čeka da ponovno dođe u Zagreb, čemu se možemo nadati već iduće godine.