Nagrada i neko sviranje

Dva mlada hrvatska violončelista Stjepan Hauser i Luka Šulić minulih su dana došli u središte pozornosti i naše i međunarodne javnosti. Povod je bila objava na YouTubeu glazbenog videozapisa zajedničke izvedbe njihove obradbe za dva violončela jednog od velikih hitova Michaela Jacksona, legende američke pop-glazbe novijeg vremena, pjesme Smooth Criminal. Video je snimljen u pulskom Domu hrvatskih branitelja i kafiću Baboo. Realizirala ga je produkcija MedVid pod vodstvom redatelja Kristijana Burlovića. U prva tri dana YouTube je zabilježio više od 350.000 posjeta.

Luka Šulić

Puljanin Stjepan Hauser (rođen 15. lipnja 1986) i Dubrovčanin Luka Šulić (rođen 25. kolovoza 1987) dobitnici su mnogih međunarodnih priznanja i nagrada, a povezala ih je violončelistička strast kao i mogućnost zajedničkoga rada u Londonu, gdje se od prošle jeseni usavršava i Luka Šulić.

Gotovo istovremeno Luka Šulić je na natjecanju londonske Kraljevske glazbene akademije osvojio prvu nagradu u jakoj konkurenciji natjecatelja, instrumentalista i pjevača. Natjecanju su mogli pristupiti samo izabrani studenti Akademije s respektabilnim međunarodnim uspjesima. Kao pobjednik međunarodnih natjecanja Lutoslawski (Varšava) i New Talent (Bratislava) te solist sa simfonijskim orkestrima međunarodne reputacije, Luka se kvalificirao među dvanaest izabranika. U finalu je sviralo njih šestero. Izvedbom je Luka oduševio prepunu dvoranu i žiri, u kojem je pored eminentnih umjetnika bio i poznati dugogodišnji producent EMI-a John Willan.

Stjepan Hauser

Podsjećamo čitatelje Vijenca da je prije nešto više od šest godina (15. studenoga 2004) Luka Šulić nastupio i u ciklusu Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj.

Dovoljno povoda da Luki i Stjepanu u Londonu postavimo pitanja i dobijemo odgovore i za ovaj Vijenac. Prednost smo dali godinu mlađem Luki čestitajući mu na osvojenoj nagradi uz pitanje:

Kakvo je to natjecanje?

To je najjače natjecanje na Akademiji, zove se Royal Academy of Music Patron’s Award. Glavna je nagrada cjelovečernji recital u prestižnoj dvorani Wigmore Hall.

Konkurencija je bila vrlo jaka?

Tom natjecanju mogu pristupiti samo odabrani studenti, laureti međunarodnih natjecanja i studenti s respektabilnim međunarodnim uspjesima. Svaki odjel preporuči svoje kandidate. Ja sam najprije pobijedio na odjelnoj audiciji, gdje su bili samo gudači, i na kraju u finalu, koje je održano 20. siječnja u Wigmore Hallu. Kao nagradu dobio sam cjelovečernji recital u toj dvorani 24. svibnja ove godine. Pratit će me odličan mladi pijanist iz Izraela Nadav Hertzka, a svirat ćemo djela Debussyja, Sibeliusa, Brittena i Rahmanjinova.

Kakav je vaš odnos prema natjecanjima?

Natjecanja baš ne volim jer glazba ne bi trebala biti i nije sport, ali nažalost ona su nužno zlo za svakoga mladog glazbenika koji želi doći do koncerata. Ali zato sada više neću trebati ići na natjecanja.

Tko vodi vaše usavršavanje u Londonu?

U Londonu sam od rujna prošle godine. Studiram na Royal Academy of Music, a profesor mi je Mats Lidstrom.

Pripadate generaciji mladih umjetnika koji dolaze, a već su skrenuli pozornost na svoje umijeće. Jeste li zadovoljni dosadašnjim radom i je li vaš talent dobro uočen te koliko ste zadovoljni dosad ostvarenim?

Mislim da sam u klasici napravio gotovo sve što sam mogao. Od natjecanja do koncerata, seminara. Nedostajala je samo popularnost koju je donijela suradnja sa Stjepanom. Nama je cilj biti najbolji i u klasici i u ovom novom pravcu koji smo započeli. Nikad ne smiješ zaboraviti odakle si potekao. Još mi je san svirati Dvořákov koncert s Berlinskom filharmonijom.

Kako mlad čovjek prihvaća odricanje od slobodnoga vremena, koje posvećujete radu, a to je vježbanje i samo vježbanje?

Odricanja je bilo mnogo, a bit će ga još više. Toga sam svjestan. Treba jednostavno naučiti uživati u vježbanju. Mislim da je to ključ do uspjeha.

Zamjetan je vaš stvaralački angažman pri sviranju koji upućuje na mnogo više od sviranja. Kakav je vaš odnos prema interpretaciji onoga što svirate?

U svaku svoju izvedbu pokušavam dati sto posto sebe. Moj odnos prema interpretaciji ovisi i o djelu koje sviram. Mnoge kompozicije imaju snažnu poruku koju treba prenijeti publici. Mislim da je to najbitnije.

Prema onome što smo dosad čuli, upućeni ste na klasičnu literaturu. Kakav je vaš odnos prema suvremenoj, novoj glazbi?

Svirao sam i mnogo suvremene glazbe, no nisam u tome uživao kao svirajući Bacha ili Dvořáka.

Što najviše želite ostvariti u neposrednoj budućnosti?

Želim svirati što više dobre glazbe, solo koncerata uz orkestar te naravno puniti stadione i arene sa Stjepanom.

Stjepan Hauser nizom dosadašnjih nastupa i projekata u kojima je sudjelovao pokazuje iznimnu sklonost otklonu od klasičnoga, tradicionalnog i standardnog pa je očigledno najzaslužniji za izlet sa Smooth Criminalom. Stjepana Hausera pitam o njegovu dosadašnjem usavršavanju i sadašnjem radu u Londonu.

„Imao sam čast raditi s najvećim profesorima svijeta, a sad je na meni da dalje napredujem. Trenutno smo u predivnom stanu Dina Merlina u Londonu, kojem ovim putem zahvaljujemo jer nam je izašao ususret u ovim burnim danima. Ovdje spremamo program i aranžmane za buduće projekte“, objašnjava Stjepan.

Druženje s Lukom nije vaš prvi iskorak u duo nastupima, sjećamo se i suradnje s violinistom Markom Grazianijem?

Imao sam ja brojne suradnje, ali ova je, čini mi se, najbolje upalila.

Kakve su šanse vas mladih da se nametnete i osvojite slušatelje?

Već smo ih osvojili i svake minute ima ih više.

Koliko mladim europskim talentima put k uspjehu otežava poplava vršnjaka s Dalekog istoka, kojih je puna Europa?

Nama nisu konkurencija. Pogledajte kako smo visoki, zgodni i imamo slavensku dušu koja dira u srce.

Na koje se načine danas može osvojiti naklonost što većeg broja poklonika glazbe?

Biti iskren, svoj i originalan.

I, na kraju, obojici naših mladih glazbenih majstora nekoliko zajedničkih upita i odgovora.

Što vas je zbližilo?

Stjepan: Zbližilo nas je to što smo odmah skužili da smo srodne duše, fanatični za glazbom i za čelom. Kad je Luka napokon došao u London, imali smo priliku družiti se češće.

Izborom jednog od hitova Michaela Jacksona možda ste pokazali novi smjer kojim treba birati glazbu za neka nova sviranja i slušanja?

Luka: Bit će da je tako.

Kako je nastala obrada Jacksonove pjesme? Je li rađena tradicionalno, notnim zapisom, i koji od vas je što obradio ili ste je spontano odigrali tek uz neke dogovore i ranije probane dijelove?

Luka: Ovo zadnje. Spontano smo napravili aran--žman uz neke dogovore i ranije probane dijelove.

Gdje je tonski snimljena svirka objavljena na YouTubeu? Tko je sudjelovao u produkciji te svirke?

Luka: Audio smo snimili u studiju GIS u Kastvu. Snimao nas je Matej Zec iz Leta3. Za video je zaslužan Kristijan Burlović iz pulske produkcije MedVid. Njega je Stjepan upoznao tri dana prije snimanja spota.

Kakav je vaš odnos prema pop- i rock-glazbi? Treba li glazbu uopće dijeliti na vrste ili je linija razlikovanja samo dobra ili loša glazba?

Stjepan: Baš tako! Postoji samo dobra i loša glazba. Kvaliteta uvijek na prvom mjestu.

Očekujete li promjenu masovnijeg odnosa prema glazbi, kako onoj povijesnoj koja je nastala ranije tako i prema današnjoj u kojoj dominiraju ikone pop- i rock-kulture?

Stjepan: Želimo svojom izvrsnošću utjecati na ljude. Želimo obrazovati ljude i fokusirati ih na kvalitetu. Time bi svijet automatski postao boljim mjestom.

Godi li vam interes koji je izazvala snimka na YouTubeu? I što ona može donijeti kako vama tako i sličnim produktima?

Luka: Godi jer sada možemo izabrati bilo koji menadžment, diskografsku kuću, i dati svoje uvjete. Ne moramo žrtvovati svoje dostojanstvo i viziju za uspjeh.

Ja li lakše kad se boriš sam ili kad ste dvojica?

Luka: Udvoje je dvostruki efekt, a istodobno dvostruko lakše. Odlično se upotpunjujemo kao duo.

To što ste vi napravili sa Smooth Criminalom vjerojatno vas neće usmjeriti putem kojim je krenuo Maksim Mrvica?

Stjepan: Nema šanse. Sviramo samo aranžmane kakve mi želimo!!!