Kazališni globus - svijet

NEW YORK – Rajiv Joseph (1974) nova je nada američkoga dramskog pisma, a lani je zaradio Pulitzerovu nagradu za svoj komad Bengal Tiger at the Baghdad Zoo, čija se premijera očekuje na Broadwayu u ožujku. Kako su Amerikanci efikasni u iskorištavanju medijske slave, ovih je dana u off-broadwayskom kazalištu Second Stage praizvedena njegova drama Gruesome Playground Injuries, koja u sjećanje priziva holivudske filmove šezdesetih i priče o drukčijoj manifestaciji ljubavi. To drukčije odnosi se na ljubav izraženu često brutalnim sadomazohističkim odnosom u kojem se razdoblja romantike izmjenjuju s razdobljima u kojem partneri razmjenjuju – udarce i ozljede. Josephov komad u režiji Scotta Ellisa govori o tome kako ljubav ponekad doslovno boli, a prati tri desetljeća burnog odnosa ljubavnog para. Radnja se odvija u različitim vremenima i različitim prostorima, najčešće bolnicama ili klinikama za mentalno zdravlje, a umjesto poljupcima komad je začinjen udarcima i vidanjima rana.

Dvojbe o glumačkom ansamblu

LONDON – Britansko kazalište, za razliku od kazališta njemačkoga govornog izraza, gotovo da ne poznaje ideju stalnoga glumačkog ansambla. Čak i u kazalištima koja imaju nacionalni značaj i koja formiraju glumačke ansamble, to se događa samo na određeno razdoblje, da bi se nakon toga, kad se odredi repertoar za novo razdoblje, formirao i novi ansambl. Ali Englezi su vrlo svjesni dobrih strana koje stalni glumački ansambl nosi i zato ih ovih dana zabrinjavaju osipanje i nesuglasice u ansamblu Royal Shakespeare Company. Nakon iznimno uspješne sezone 2007/8, kad se kazalište bavilo ciklusom od osam Shakespeareovih povijesnih kronika i kad je britanska javnost mogla uživati u najboljoj strani stalno angažirana ansambla, počelo se razmišljati o organizacijskom modelu stalnog ansambla kao nečem što bi RSC morao imati. Od prošloga proljeća Royal Shakespeare Company dobila je ansambl, ali sad, pokazalo se nakon gotovo godinu dana, ne i umjetničke rezultate. Što je dovoljan razlog da se pokrene ozbiljna rasprava o krizi takva organizacijskog modela i sama ansambla, koji nije ispunio velika očekivanja i na rubu je raspada nakon što je iz njega otišla Kathryn Hunter razočarana stanjem u ansamblu i lošim kritikama za ulogu Kleopatre.

Natašin san – jednostavan, a važan

MOSKVA – Za razliku od Engleza ruska su kazališta poznata po brojnim i kvalitetnim glumačkim ansamblima, ali ta im organizacijska prednost nije bila presudna u novom uspjehu moskovske sezone. Natašin san Jaroslave Pulinovič smatra se jednim od najboljih dramskih tekstova nastalih u Rusiji u posljednjih nekoliko godina, a monodrama o tinejdžerici odrasloj u domu za napuštenu djecu sad je premijerno izvedena u Centru Mejerhold u režiji Šamila Dikanbajeva i s Jelenom Gorinom u naslovnoj ulozi. Sudeći po kritikama i reakcijama publike riječ je o još jednoj iznimnoj produkciji. Premda je nastala iz nečega što je počelo kao studentska vježba, ta monodrama realizirana u malom scenskom prostoru na četvrtom katu centra, bez scenografije, rekvizita i vanjskih efekata, pojavila se kao veliko i ugodno iznenađenje u bogatoj moskovskoj sezoni. Darovit i bolan tekst koji govori o nemarnom odnosu društva prema tinejdžerima, temeljit redateljski rad i izniman glumački talent mlade Gorine rezultirao je sjajnom predstavom, potvrdivši još jednom da bogatstvo produkcije i raskoš vanjskih efekata ne jamče izvrsnost kazališnoga događaja.

Shakespeare kakva hoćemo

MARIBOR – Na kraju je jasno da je ljubav težak posao, okrakterizirao je Janusz Kica Shakespeareovu komediju Kako vam drago, koja je premijerno, u Kicinoj režiji i pod naslovom Kar hočete, odigrana u Drami Slovenskoga narodnog gledališča u Mariboru. Produkcija u kojoj između ostalih igraju Eva Kraš, Ksenija Mišič, Vlado Novak, Tadej Toš, Branko Jordan i Mateja Pucko polučila je dobre kritike i još bolji odaziv publike, a Kica je, nakon prošlosezonskog uspjeha s Peerom Gyntom u mariborskoj Drami ostvario još jedan kazališni uspjeh.