Film u raljama života

„Budimo realni – tražimo nemoguće!“, znana je krilatica oko koje su se davne 1968. u isprva studentskim, a poslije šire sindikalnim i radničkim nemirima ispočetka na prigradskom pariškom sveučilištu Nanterre, a ubrzo i na Sorbonni, okupili mladi i stariji prosvjednici pobunjeni protiv društvenih autoriteta, establishmenta i konzervativnih vrijednosti, a željni slobode mišljenja, izražavanja, ljubavi i makar mogućnosti anarhije. Upravo ta parola o zahtijevanju nemogućeg kao izrazu realnih težnji u ostvarivanju svojih prava i realizaciji mogućnosti mogla je pasti na pamet svima koji su se 27. siječnja okupili u prepunoj vijećnici Hrvatske gospodarske komore, gdje je svečano predstavljen Nacionalni program razvoja audiovizualne industrije.

Ministar kulture Jasen Mesić istaknuo je veliku ulogu i važan prinos kreativnih industrija u gospodarskom oporavku zemlje

Promoviran kao strateški dokument koji su nakon temeljita rada i konzultacija kreirali stručnjaci Hrvatskog audiovizualnog centra te koji je na preporuku Hrvatskog audiovizualnog vijeća odobrilo Ministarstvo kulture, Nacionalni je program predstavljen u nazočnosti ministra kulture Jasena Mesića, predsjednice Hrvatskog audiovizualnog vijeća Vere Robić-Škarice, ravnatelja HAVC-a Hrvoja Hribara, koordinatorice radne skupine za mjere poticaja izvoza usluga u audiovizualnoj umjetnosti Tatjane Aćimović, predsjednika Društva hrvatskih filmskih redatelja Antonija Nuića, predsjednice Hrvatske udruge producenata Ankice Jurić Tilić, voditelja Koordinacije za elektroničke medije Vinka Brešana, predsjednice Hrvatskoga društva filmskih djelatnika Nade Gaćešić Livaković te glumica Marije Škaričić, Zrinke Cvitešić i Nine Violić.

Svi nazočni tom su prigodom demonstrirali hvalevrijedno jedinstvo u zalaganju za ostvarenje zajedničkih ciljeva u okviru čega bi, razumljivo, i svaki segment AV-industrije na zadovoljavajuće načine ostvarivao partikularne interese. Nakon što je ministar Mesić istaknuo veliku ulogu i važan prinos kreativnih industrija i osobito audiovizualne djelatnosti u gospodarskom oporavku zemlje, a gospođa Robić-Škarica podsjetila na povijest nastanka Nacionalnog programa u kojem su inkorporirane naša kulturna prošlost, sadašnjost i budućnost, Hrvoje Hribar krenuo je u činjeničnu analizu stanja domaće AV-industrije i njezinu usporedbu sa stanjem u Europi, ali i u prošlim vremenima. Naglasivši nužnost jedinstva struke, stalna priljeva novca i pomoći javnih vlasti, Hribar je apostrofirao potrebu uvođenja poticaja za izvoz usluga i vraćanja velikih međunarodnih poslova (čitaj koprodukcija) domaćoj filmskoj industriji. Dakako, svi uključeni u izradu Nacionalnog programa, kao i šira kulturna javnost i medijski kulturni djelatnici općenito, moraju poraditi na većoj gledanosti i vidljivosti hrvatskoga filma, na njegovoj zastupljenosti u medijima, školama i svakodnevnom životu, na animaciji kulturnog života u provinciji (i „provinciji“), a sve u kontekstu najavljene digitalizacije kinodvorana i omogućavanja veće repertoarne zastupljenosti domaćega filma u kinima.

Nakon što je Ankica Jurić Tilić istaknula važnost njegovanja svog jezika i kulturnog nasljeđa po kojima ćemo se razlikovati i prepoznavati u velikoj europskoj kulturnoj zajednici u koju ulazimo, Vinko Brešan istaknuo je aktivno uključivanje ponajprije HRT-a, ali i komercijalnih TV-postaja u provedbu Nacionalnog programa. A onda je došao red na brojke, baratanje kojima je prisutne u dvorani moglo nagnati na buntovni šezdesetosmaški uzvik s početka teksta. Jer, kad se kao maksimalistički cilj postavi snimanje petnaest filmova godišnje, u odgovarajućem omjeru različitih vrsta i rodova, za što je na godišnjoj razini potrebno prikupiti 20 milijuna kuna od HRT-a i komercijalnih televizija, a 12 milijuna kuna od Ministarstva kulture, to se unatoč svim kreativnim potencijalima, najboljim namjerama i željama, čini kao teško ostvariv plan. Točnije, kao S.O.S. za hrvatsku kulturu, kako je zaključila Zrinka Cvitešić. Imamo li na umu da su tijekom prošle godine završena tri dugometražna igrana filma, da nacionalni program ovogodišnje Pule zasad barata tek sa četiri naslova, da se HRT neprestano povlači iz suproduciranja domaćega filma, da je isti na komercijalnim postajama tek misaona imenica te da se na državnoj i gradskim razinama neprekidno smanjuju sredstva za realizacije novih projekata, buntovna krilatica s pariških ulica 1968. postaje itekako aktualna.