Žar za budućnost

Skladatelji Bianca Ban i Tibor Sirovitza, violončelistica Marie Spaemann, flautistica Ana Batinica, pijanist Aljoša Jurinić, saksofonistica Sara Beriša, pjevači Nikolina Pinko i Matija Meić mladi su glazbenici koji su na dvama koncertima u Lisinskom nastupili uz Zagrebačku filharmoniju i dirigente Aluna Francisa i Tomislava Fačinija. Time je Filharmonija nastavila hvalevrijednu tradiciju suradnje sa studentima i diplomantima Muzičke akademije u Zagrebu, s ponajboljim solistima ili pak skladateljima na koncertima na koje su svi pozvani – od pretplatnika Filharmonijinih ciklusa i studenata do nastavnika, obveznih prijatelja i rodbine.

Filharmonija je bila više-manje korektan, ali ne i savršen suradnik jer bi to u općepoznatom stanju orkestra, koji već predugo čeka izbor novoga šefa dirigenta, bilo ravno čudu koje ni Alun Francis ni Tomislav Fačini nisu mogli naprečac stvoriti. U trendu nadijevanja pompoznih i navodno privlačnih naslova koncertima, spomenuti su objedinjeni pod zajedničkim nazivnikom Vatrena mladost uz Zagrebačku filharmoniju. Vatrenost, ali prije svega nadarenost i ishod prijegornoga rada, prije svega su opravdali studenti svjesni da treba ugrabiti šansu koja će se tko zna kada ponovno ukazati.

Prvu je večer otvorila diplomska skladba Shaula Tibora Szirovicze iz 2009. Szirovicza, rođen u Zagrebu 1981, diplomirao je u klasi Željka Brkanovića, a skladateljsko iskustvo zasad stječe i višestrukom suradnjom s umjetnicima iz drugih područja: s plesačima i koreografima skladajući glazbu za plesne predstave Ogledalo ili Tko mi je uzeo žvaku iz pepeljare!?, kazališnu Pijanisticu, a lani se povezuje i s akademskim kiparom Stipanom Kujundžićem pišući zvučnu kulisu uz njegovu izložbu. Naslov orkestralne Shaule potječe od tradicionalnog imena arapskog podrijetla za zvijezdu Lambda Scorpii, jednu od najvećih i najsvjetlijih u zviježđu Škorpiona. Ostale tajne izbora imena zna samo skladatelj. Možda naziv prema trostrukoj sjajnoj zvijezdi Lambda Scorpii odmah upućuje na trodijelnost Shaule. S njezinim dubokim i tamnim registrima gudača s početka kao da zvjezdani sjaj postaje upitan ili skriven pogledu na neku od zvijezda u skupini. No to će poslije u gotovo dvadesetominutnoj skladbi nadoknaditi blok velike uloge udaraljki i puhača, čije motive stidljivo oponaša nezaobilazni klavir. U svojoj odmjerenosti i strogoj organizaciji građe, Szirovitza kao da ne krije svoje velike uzore u tehnikama Oliviera Messiaena.

I druga je filhamonijska večer sa studentima otvorena izabranom skladbom. Ovaj put diplomantice Biance Ban, koja se među prvima odvažila na specijalistički studij primijenjene kompozicije u klasi Zlatka Tanodija. Premda je zaokupljena skladanjem za film, televiziju i kazalište, u kojem se iskušala i izvan granica Akademije, Bianca Ban sklada i komorne i orkestralne skladbe. Njezina sasvim jednostavno nazvana Dva stavka za simfonijski orkestar mogu funkcionirati i kao zasebne skladbe, ali ih zacijelo u cjelinu povezuje jedinstven način razmišljanja i skladateljskog izraza.

Na dvije večeri predstavilo se i šestero solista. Čini se da će sve bolja i sve brojnija mlada generacija dobiti i pojačanje. Vrlo se sigurno predstavila sopranistica Nikolina Pinko, lijepa voluminozna glasa, dakako za njezinu dob ne toliko dramskoga kakav bi se možda očekivao u Beethovenovoj koncertnoj ariji Ah! Perfido koja snažnije podcrtava dramatičnost od svog uzora u Mozartovoj Bella mia fiama. Pred Matijom Meićem, baritonom tople boje glasa i pokretljivosti s nedvojbeno lijepim šansama za razvoj, zadobio je simpatije izvedbom arije Rivolgete a lui lo sguardo iz Mozartove opere Cosě fan tutte. Niz instrumentalista otvorio je nastup violončelistice Marie Spaemann, koju je u Zagreb iz rodnoga Beča privukla kvaliteta svirača iz klase Valtera Dešpalja. Sabrana i ozbiljna Marie Spaemann u solističkoj je dionici Schumannova Koncerta pokazala izrazit poetski senzibilitet koji meko zaobljenim tonom u prvi plan ističe unutarnji sadržaj djela. Potporu takvu pristupu s mnogo je razumijevanja dobila od dirigenta Aluna Francisa. Ponudivši tehničku nadmoć i lakoću, potpuno zrelo i nepokolebljivo flautistica Ana Batinica atraktivno je oblikovala cjelinu elokventnog i šarmatnog Koncerta Jacquesa Iberta.

I dok je ona bila zvijezda prve večeri, pred dobrohotnom i simpatično navijački nastrojenom publikom iz redova kolega, na drugoj je to bio pijanist Aljoša Jurinić u Lisztovu Prvom koncertu za klavir i orkestar u Es-duru. Muzikalno i kompetetno s mnogo romantičarskih strasti u kojima ima mjeru, Jurinić, pijanist nedvojbena potencijala, pokazao je zašto je nagrađivan i zašto je među stotinama prijavljenih izabran da sudjeluje na lanjskom Chopinovu natjecanju u Varšavi. Iz tog je repertoara na ovacije za nastup u Lisztovu Koncertu dodao Chopinovu Etidu u E-duru. Iako je koncertatna literatura za saksofoniste sve prije nego obilna, spretna, virtuozna i sigurna Sara Beriša u ambicioznom je Koncertu Henrija Tomasěja uspjela svoj nastup učiniti vrlo atraktivnim. Još jednom ove godine glazbena je mladost opravdala povjerenje publike i osigurala zalog budućnosti glazbenog života.