U ime abecede

Jezikom komuniciramo, ali i organiziramo svijet oko sebe. On je istodobno sredstvo i okvir u kojemu se uobličava misao ili emocija. Razvedenost leksika i sintaksa u samim su temeljima naše percepcije i naših intelektualnih koncepata. Postoji ono što se može reći i na način na koji se može reći. Međuuvjetovanost jezika i mišljenja velika je tema filozofije i kognitivne znanosti. No time se ovdje neću baviti. Nakana mi je upozoriti na to da već i uvriježeni raspored pojedinih sadržaja može bitno odrediti njihovu strukturu te potaknuti imaginaciju. Riječ je o abecedi. Znameniti je francuski enciklopedist Voltaire, kada je priman u Akademiju, među inim, kazao: „Zahvaljujem vam u ime abecede.“ Njegov sunarodnjak Anatole France stotinjak godina kasnije ustvrđuje: „Rječnik, to je svemir poredan abecednim redom.“ Obojica, dakle, osvještavaju činjenicu da sama logika poretka podaruje oblik, uzrokujući pritom neočekivane susrete.

Sastanak skupine Oulipo, čiji su članovi bili G. Perec, R. Quenneau, M. Duchamps, I. Calvino i dr.

Literarni je potencijal abecede prepoznat u 20. stoljeću. Tada je, naime, ustanovljena jezična igra abecedarij, koja se sastoji u tome da se napiše tekst koji čine riječi čija početna slova slijede abecedni redoslijed – prva riječ počinje prvim slovom abecede, druga drugim, treća trećim itd. U hrvatskome jeziku tekst treba imati 30 riječi, tj. kao početna moraju biti upotrijebljena sva slova od A do Ž. Abecedarij među figure ili atraktivne jezične igre svrstavaju u američkoj, francuskoj i španjolskoj stilistici. Rado su ga rabili pripadnici skupine Oulipo jer se potpuno uklapao u njihova ispitivanja kreativnoga potencijala samoprisile. U posljednje vrijeme abecedarij se pojavljuje na internetskim forumima i blogovima kao zadaća koju pokušava svladati jedan ili više autora. Moguća je i obrnuta inačica – da se počne riječju na Ž, nastavi riječju na Z, pa na V itd.

Tom se jezičnom igrom usavršava vještina gospodarenja jezikom, iskušava kreativnost unutar jasno zadana okvira; abecedarij se može primjenjivati u nastavi jezika, govorničkim kružocima, školama kreativnoga pisanja… Uz osnovno pravilo o upotrebi kompletne abecede (ili kojega drugog alfabeta), autor ili autori trebaju oblikovati što je moguće smisleniji tekst, sastavljen od gramatički korektnih rečenica (koje, po mogućnosti, imaju subjekt, predikat i objekt). Umijeće se iskazuje upravo sastavljanjem intrigantnog i duhovitog teksta u kojemu primatelj može uživati.

U esejističko-polemičkoj knjizi Čas anatomije Danila Kiša, klasika europske literature 20. stoljeća, abecedarij se u samo jednoj rečenici iz retoričke vježbe prometnuo u iznimno artističan postupak:

Taj je Sitz-fleisch još nekakvom garantijom da bi ta analiza mogla biti djelatna, što će reći, u njegovom slučaju: anahronična, bezbojna, citatska, činovnička, džangrizava, đačka, efemerna, farizejska, horizontalna, ignorantska, jalova, kompilatorska, nedarovita, otaljana, prazna, račundžijska, sterilna, uvijena, zaludna, kao i sve njegove kritike, zajedno sa njegovom apoftegmom!

Kiš je polemički portret svoga kritičara, tj. njegova načina analize, podcrtao nizom epiteta koji u okviru rečenice djeluju kao kontekstualni sinonimi. Iako nije iscrpio čitavu abecedu, jasna je nakana da se od A do Ž ospore lik i djelo polemičkoga protivnika.

Htijući bolje upoznati mogući ludički i literarni potencijal te jezične vježbe, zamolio sam polaznike seminara Figure i diskurzi da napišu svoje abecedarije. Rezultat je bio očekivano neočekivan. Tekstovi koje su studenti napisali iznova provociraju pitanja o odnosima kreacije i konstrukcije, artizma i artificijelnosti, logike teksta i logike abecede. Donosim ovdje nekolicinu tih tekstova, koji su – koliko je meni poznato – ujedno i prvi primjeri retoričkoga abecedarija u hrvatskome jeziku.

Sat u Jeruzalemu koji koristi feničanski alfabet

* * *

Olivera Denda

* * *

Ako budeš cvijet,

Čitav ću dan,

Dživo, Đelo, Efraime,

Fućkati gromko, hroptavo,

I još kao likovnjak

Ljupko mirisati nosom,

Nježno,

Opetovati ponovno

Ružu sićušnu

Što te uvijek

Veže za žalost.

Antonija Čekolj

* * *

Antilopa bježi cvileći.

Čuvar ćuka dohvati džejmzbondovski.

Đak ekspresno fućne golubu.

Hijena iscrpljeno jaukne.

Konj lagano ljulja mačku.

Na njihaljci orangutan pleše rumbu.

Sova šaljivo tigra upita: „Voliš zelene žabe?“

Jelena Čizmić

* * *

Anđeli bijeli, crkveni čekat će da džentlmen đakon eksplicira filozofski govor, hagiografiju i jednu kratku, lakonsku ljubavnu monografiju, nesvjesno njegujući ostavštinu prijašnjeg redovnika samotnika, štujući Trojstvo u vjeri za život.

Ida Hitrec

* * *

Adam, biskupski crkveni čuvar, ćuti dupli džin.

Đakon eksploatira fond građanske humanosti i jetko kunući lijepe ljiljane misli na njegova oca pastora, rasipnog svetog šutioca.

Tamo uvijek vjekovi zjapiše životom…

Sanja Jergović

* * *

Alisa bijaše curica čudesa.

Ćaskao danima Džore đavolak.

Eno fakin gaca Hlapić!

Ivica je Kičmanović Lauru ljubio.

Malik, Nevičica, njihov otac, preko rijeke Stribora šumu traže.

Ujak Vanja zadovoljan živi.

Željka Kišić

Apetit

Baka Ceciliji čokoladu će donijeti, džem đakovački Evici, fine Griotte Hrvoju i Jurici, kilu lijepih lješnjaka mami...

„Najfinije!“

„Njami!!!“

„Odlično!“

Poslije raznog slatkog šarenila, tata ukućane vodi zubaru Želimiru.

Tina Marušić

* * *

Ančica, bludna carica, čeka ćudljivo dragocjeni džin.

Đorđe elegantno fućka gradom hineći iluziju jakosti.

Kad lukava ljepotica misli na njega, on potajice razmišlja, sanjari šutljivo te umišlja višestruke zabave života.

Ivona Radačić

* * *

Ako „Bile” cijeniš, čudo će doći!

Džore Đurić europsko finale gleda, Hajdukovci jedinstveno kliču: „Lavovi ljubljeni!”

More navijača njihovih ovacije priprema radi splitskih šampiona: „Torcida uvijek vjerno zahvaljuje životom!”

Mario Šimudvarac

* * *

Ako budeš

cjelcat časovima ćaskao,

duhanom džentlmenski đački eksperimentirao,

fućkao glasno harmonije izvrsne,

jaukao katkada,

lagano ljubio misleći na nju,

oprosti, prijatelju,

riječi svakakve

što te uvijek vrijeđaše

za života.

Biljana-Valentina Šklebek

* * *

Avlija bijaše cijela čudna, ćuteći da Džem đuska euforično, fantastično gradeći haiku, i jadan Karađoz lupi ljuto moleći neobičnu nježnost od Petra, radnika svoga, što tada uvlačiše već zadnji žar.

Katarina Markić

* * *

Atenska boginja Cvijeta čeka ćudorednog, dragog džezista Đ. E., fatalnog gospodina, hiperbolično i jamstveno, kontradiktorno, laskavši ljudima: ‘’Moja nada – njegova odluka.’’ Pustimo racionaliste same, šuteći. Tiho uvijek velikašima završi život.

Josipa Cerovski

* * *

Ah, blato crno!

Čaplja ćakula dok džukac

đipa energično;

Elvira fantastične govori hvalospjeve

ivančicama...

Jaka kiša lijeno, ljepotom,

mnoge narcise nježno opija!

Planinske ravnice sanjivo šute;

Tišina u vodi zauvijek živi!

Brandirani alfabet

Vanja Jajić

* * *

Advokat buntovnog ciničnog čovjeka, ćoravi došljak, džabe đipnuo efektno fućnuvši. Godine huliganstva i jezivih krađa, lopovluka ljigavih, minule nevaljalcu njegovom. Od pamtivijeka radeći sastanke šarlatanske te urotničke, veliki zaslužuje žrvanj.

Hrvoje Kovač

* * *

‘Ajde!

Boli!

Cipela? Čekat ću dok…

Džaba.

Đavole eskapistički, fakat glumataš!

Hans, istina je, krvarim.

Lina, ljubavi, MORAMO na njenu oproštajku.

Pođi, rastrgana sam.

Što trabunjaš? Uvijek ‘vako zajebeš!

Žalim...

Ivana Mikulčić

* * *

· A bijaše cvijet čedan, ćutan, delikatan, džepni đurđic, ezoteričan, fin, graciozan, hvaljen i junački, krasan, lijep, ljubak, mirišljav, nadahnjujući, nježan, očaravajući, proljetni, romantičan, samo što tužan u vrtu zjapiše žedan...