Grafika kao svjetonazor

U Zagrebu je 22. siječnja u 76. godini preminuo akademski slikar-grafičar Ante Kuduz.

Rodio se 1935. u Podosoju kraj Vrlike, a teške ga okolnosti u djetinjstvu sele preko Zemuna do dječjeg doma u Podravini. Često će isticati kako djetinjstvo i sve uz njega vezano čini sukus njegova umjetničkog djelovanja i izraza.

Diplomirao je 1964. u klasi Marijana Detonija kao student prve generacije Grafičkog odsjeka zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. Na Akademiji je i predavao od 1969. sve do odlaska u mirovinu 2006. Od 1981. do 1983. obnašao je dužnost dekana, a od 1989, kada je osnovan samostalan studij dizajna, bio je profesor i na tom fakultetu. Na otvorenu umjetničku scenu stupa ranih 60-ih. Prvi put predstavljen je na skupnoj izložbi u Zagrebu 1961, a već 1965. i samostalno. Od tada intenzivno izlaže na čak 80 samostalnih izložbi i na više od 460 skupnih u najuglednijim galerijama u Hrvatskoj i svijetu. Redovito je sudjelovao na međunarodnim grafičkim manifestacijama te je dobitnik mnogih priznanja i nagrada.

U Gliptoteci HAZU 2007. predstavljena je velika Kuduzova retrospektiva na kojoj su izloženi rani crteži i sve poznate sastavnice pet njegovih velikih ciklusa. Toj je izložbi Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti dodijelila Nagradu HAZU za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2007. za područje likovnih umjetnosti.

Kuduz je bio zapažen kao „protagonist novog, otvorenog, pluralističkog doba individualiziranog istraživanja apstraktne slike i ´nove vizualnosti´.“ Ne zaostajući za suvremenim tehnologijama i bez taštine učeći od mlađih naraštaja, okušava se i u novim medijima, računalnoj grafici i animaciji kao svojevrsnoj grafici u pokretu, a mnogo se bavi i grafičkim opremanjem knjiga. Likovna kritika Kuduzovo je stvaralaštvo okarakterizirala kao „nov i moderan način interpretiranja vizualnih komunikacija te redefiniranje pojma slike i grafike“, ističući njegove visoke estetske i izvedbene standarde u različitim kategorijama primijenjenih likovnih medija. Za Kuduza je, složit će se, grafika bila mnogo više od same tehnike, bila mu je način razmišljanja i pitanje svjetonazora, svijet u koji je mogao intervenirati. Jer odmalena je već znao samo „da želi papir i da želi po njemu šarati“.