Diskretni pokretač suvremenog svijeta

Objavljivanjem studije Povijest putovanja željeznicom: o industrijalizaciji prostora i vremena u 19. stoljeću njemačkoga sociologa, filozofa i teoretičara književnosti Wolfganga Schivelbuscha (1941) biblioteka Bookmarker izdavačke kuće Ljevak obogatila je program znamenitim djelom. Naime, riječ je o klasiku suvremene historiografije odnosno kulturologije koji je prvi put izašao 1977. u izdanju Carl Hanser te je odmah revolucionirao svoje znanstveno područje, jer iako pomalo naivna naslova, nije posrijedi neka popularnoznanstvena zbirka banalnih putopisnih anegdota. Štoviše, autor donosi studiju željeznice kao ključnoga izuma definirajući je glavnim pokretačem industrijske tržišno-gospodarstvene moderne, čiji su utjecaji osobito vidljivi u ljudskoj percepciji, psihopatologiji, promjenama krajolika, arhitekturi te urbanizmu. Znanstveno polazeći od svojih uzora Michela Foucaulta i Waltera Benjamina, Schivelbusch potkrepljuje svoje teze raznim tekstovnim izvorima, dakle znanstvenim studijama, novinskim člancima, ali i svjedočanstvima književnika poput Johna Ruskina, Heinricha Heinea i Emilea Zole.

U središtu se Schivelbuschova interesa nalazi, kako on to sam navodi, izbrisan odnos između prostora i vremena, današnje poimanje pojma šoka i njegovih psiholoških posljedica te uloga prvih kolodvorskih zgrada u promjeni vizure grada. Studija se može podijeliti na četiri tematske cjeline. Nakon uvoda koji obrađuje razvoj parnoga stroja i njegove konkretne primjene kod novonastalih željeznica autor predstavlja svoju središnju ideju, promjenu poimanja vremena, odnosno psihološkog brisanja čvrste granice između vremena i prostora, te postupno standardiziranje vremena diljem Europe kao izravnu posljedicu podešavanja voznih redova. Kao bitne pojmove Schivelbusch također spominje takozvanu panoramsku perspektivu (gubitka detalja naspram cjeline vanjskoga svijeta) te Benjaminov koncept aure u smislu kontemplacije krajolika ili prirode, koja se pri vožnji jednako gubi kao u njegovu znamenitom tekstu Umjetnina u razdoblju tehničke reprodukcije.

Druga cjelina ilustrira međusobno neovisan nastanak vagonskih odjeljaka u Europi i u Sjedinjenim Državama i time potaknutu promjenu vrijednosti glede egalitarističkih tendencija: dok su u Europi kupei i dalje održavali klasne razlike, američki su vlakovi, slijedeći praksu parobroda, te tradiciju demokracije i liberalizma, odmah ukinuli socijalne razlike između putnika. Kao dojmljiv detalj, Schivelbusch upućuje na pojavu putne lektire kao želje za anonimnošću u putničkom prometu, ali i zbog jenjavanja zanimanja za promatranje krajolika.

Treći dio pak, usredotočen na pojavu željezničkih nesreća, objašnjava nastanak termina šok neovisno o izvorištu u vojnom žargonu, prve slučajeve simptoma traumatskih neuroza, koje su poslije Freuda poticale na potkrepljenje njegovih teza, te općenito novonastalu svijest o nesrećama. Istodobno Schivelbusch uspoređuje tehnološku uvjetovanost masovnih bitaka Prvoga svjetskog rata te i promjenu percepcije naspram staroga tipa borbe čovjeka protiv čovjeka. Pritom ističe utjecaj industrijskih podražaja neovisno o društvenim pravilima pri reguliranju i strukturiranju pojedinca u Foucaultovom smislu, na čijem se kraju nalazi stvaranje takozvane industrijske svijesti.

Završni dio analizira arhitekturu kolodvora (ocrtanu kao „pola tvornica, pola palača“) i njezinu ključnu ulogu u nastanku modernog urbanizma 19. stoljeća. Jednako kao što je priroda bila podređena prometnoj mreži vlakova pri komercijalnoj uporabi, promijenila se i vizura gradova. Budući da su stare ulice podsjećale na srednji vijek, ili služile čisto reprezentativno tijekom kasnijih razdoblja, izgrađene su nove avenije i bulevari, koje su udovoljavale zahtjevima privrednoga prometa. Tomu odgovaraju i začeci turizma što su pretvarali gradove i mjesta u komercijalnu robu dostupnu svima, jasno uz prikladnu cijenu. Pojeftinjenje robe zbog novonastala masovnog prometa poticalo je uređenje prvih modernih robnih kuća, smještenih upravo na novonastalim frekventiranim prometnicama. Jednako kao što je gubitak vremena i prostora prouzročio posebnu vrstu otuđenja, taj su simptom osjetili i stanovnici metropola u ekspanziji, što je tek bilo ublaženo razvijanjem spomenute industrijske svijesti. Uz to valja spomenuti nastanak predgrađa zbog nove prometne infrastrukture te s time povezan doživljaj smanjenja zemlje, odnosno njezino svođenje na glavni grad zbog iznenadne dostupnosti nekad udaljenih krajeva.

Za razliku od uobičajenih udžbenika povijesti, samozvani povjesničar recepcije Schivelbusch istražuje svoje teme na sličan način kao njemu bliski autori Carlo Ginzburg, Studs Turkel i Howard Zinn: naime, on se koristi zanemarenim ili sasvim neočekivanim vidokrugom za razjašnjavanje općeusvojenih predodžbi o evoluciji mentalnih procesa i kulturnog napretka. Tako i njegovi kasniji naslovi poput Raj, okus i razum, Povijest sredstava uživanja ili Prosvjetljenja i O povijesti umjetne svjetlosti u 19. stoljeću na isti način nastavljaju razrađivanje autorove glavne preokupacije – uzročne povezanosti duševnog stanja i uvođenja novih tehničkih dostignuća.

No krivo bi bilo smatrati Wolfganga Schivelbuscha (koji uostalom vješto izbjegava ikakve pristranosti) samodopadljivim i uskogrudnim kritičarom tehnologije ili pesimistom povijesnoga slijeda. Štoviše, on rasvjetljuje skrivene motore povijesti da bi usmjerio čitateljev pogled, suprotno od već spomenute panorame, s opće cjeline pojedinostima.