Tko je napisao Na te mislim

Glazbenoscenski spektakl Lijepom našom, koji HTV organizira po gradovima u Hrvatskoj, održan je i u Novoj Gradiški. Tom je prigodom Branko Uvodić, najavljujući pjesmu Na te mislim, ushićeno obavijestio Novogradiščane kako dijeli s njima zadovoljstvo što je tu zanosnu ljubavnu pjesmu napisao njihov sugrađanin Vladimir Nikolić, poznati i priznati hrvatski pjesnik iz 19. stoljeća.

Točno je da je pjesma Na te mislim danas vrlo popularna bez obzira na njezina tekstopisca. Mnogi pjevaju Domjanićevu Falu i ne razmišljajući o tome tko je autor te pjesme tako prikladne za razne prigode kao što su imendani, rođendani ili posljednji oproštaji s dragim osobama. Dobro je poznata i ona pjesma o lijepoj Jani („Po cijelom kraju na sto milja ljepote takve nij’...”), ali je malo onih koji znaju da je čuvene stihove pod naslovom Ribara starog kći napisao August Šenoa. Pjesme Miruj, miruj srce moje i Milovô sam garave i plave napisali su Petar Preradović i Ivan Kozarac, a nazivaju ih narodnim ili starogradskim.

Takav je slučaj s nizom poznatih pjesama (Tiho, noći, moje zlato spava, Oj jesenske duge noći i dr.), a tu sudbinu dijele i neke uglazbljene pjesme stranih autora, npr. pjesma Na kraj sela čađava mehana koju je napisao slavni mađarski pjesnik Sándor Petöfi.

Pjesma Na te mislim izazvala je nemalo iznenađenje kada je ustanovljeno tko je autor te popularne pjesme čiju je melodiju skladala Hedviga Strgar. Sve doskora se smatralo (što pokazuje i spomenuti primjer s priredbe u Novoj Gradiški) da je autor te pjesme Vladimir Nikolić, a nerijetko je izvođena i pod etiketom starogradske pjesme nepoznatog tekstopisca. Evo nekih primjera. Feliks Valentić, autor biografskoga leksikona zavičajnika novogradiškog kraja 2001, piše: „Nikolić je svakako najpoznatiji po svojoj nadahnutoj lirskoj pjesmi Na te mislim, koja je uglazbljena i danas vrlo popularna”. Ali još četvrt stoljeća prije Valentićeva leksikona isto je tvrdio i poznati publicist Tomislav Đurić (Iz prošlosti novogradiškog kraja, 1974). Jedan i drugi zasigurno su se oslonili na Antuna Barca, istaknutoga našeg književnog povjesničara (Hrvatska književnost, 1960). No Barčev književnopovijesni stav postao je neodrživ kao hipotetički odgovor na pitanje o Nikolićevu autorstvu u svjetlu najnovijih istraživanja što ih je obavio Ivan Brajdić. Brajdićevo mišljenje u studiji Zaboravljeni goranski pjesnik i pripovjedač moglo se uzeti samo kao pretpostavku, kako on to i sam priznaje, ali je ta pretpostavka rezultirala uvjerljivom potvrdom. Naime, pojavom knjige Izabrane pjesme i proza Jakova Majnarića (u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Delnicama, 1996) Nikolićevo autorstvo se opovrgava, a pripisuje se upravo autoru spomenute knjige. Ivan Brajdić, priređivač te knjige, svoje otkriće potkrepljuje brojnim činjenicama.

Najprije riječ, dvije o tome tko je Vladimir Nikolić, a tko Jakov Majnarić.

Pravim imenom Nikola (po nagovoru Dimitrija Demetra preuzeo umjetničko ime Vladimir) Nikolić je rođen 1829. u Novoj Gradiški, a umire 1866. u Bektežu nedaleko od Požege u trideset i sedmoj godini života. Među pjesnicima 19. stoljeća isticao se ljubavnom poezijom, a njegov cjelokupni pjesnički opus uokviren je dvjema zbirkama naslovljenim Kunogorke (spjevane pod Kunom gorom kraj Pregrade, 1855) i Bršljani (1863).

Danas književno slabo poznat, a u povijesti naše književnosti jedva zabilježen, Jakov Majnarić, suvremenik Nikolićev, rođen je 1838. u Delicama, gdje je i umro 1916. nadživjevši Nikolića više od četrdeset godina. Izučavajući njegov život i rad, Ivan Brajdić (uzgred rečeno, moj kolega po peru iz onih zagrebačkih studentskih godina i zajedničkih književnih početaka) ustvrdio je da on nije bio „samo omladinskim pjesnikom i piscem”, a kao prilog toj tvrdnji navodi Majnarićevu bibliografiju i literaturu o njemu.

A sada evo nekih činjenica glede pjesme Na te mislim.

Prvi je put pjesma Na te mislim objavljena 1852. u beletrističkom tjedniku Neven, koji je uređivao Mirko Bogović. Nosila je potpis Vladimira Nikolića. Desetak godina poslije izlazi Nikolićeva zbirka Bršljani, ali u njoj nema te pjesme toliko hvaljene od tadašnje kritike, npr. od Nikole Andrića, koji je u svom književno-povijesnom pregledu Pod apsolutizmom (1906) pisao da u to vrijeme „nije bilo nijednog Apolonovog mladca među našim pjesničkim novajlijama koji bi se mogao staviti o bok Nikoliću”. A Đuro Deželić i Vjekoslav Klaić u svojim antologijama (1865. i 1893) donose i pjesmu Na te mislim, ali – bez Nikolićeva (ili Majnarićeva) potpisa. Nijedan od spomenutih ne demantira napis Slavoljuba Magdića koji (u listu Bršljan 1897) piše kako je pjesmu Na te mislim napisao Jakov Majnarić. Brajdić (kojega sam i osobno pitao u vezi s tim) tvrdi da je pjesma Na te mislim objavljena bez Majnarićeva potpisa zato što je on „naklonjen dubokoj religioznosti, smatrao ‘nedoličnim’ staviti svoj potpis ispod pjesme s očitim ljubavnim sadržajem, nešto slično kao što je svoj mladenački petrarkistički opus Ivan Gundulić smatrao ‘porodom od tmine’, te ga se odrekao”. To bi značilo, odnosno moglo bi se pretpostaviti – kako misli Brajdić – da je Jakov Majnarić tražio od Đure Deželića, sastavljača Pjesmarice (1865) da njegovo ime izostavi, a to su onda učinili i drugi antologičari. U Građi za povijest književnosti hrvatske (1974) Jakša Ravlić potpisuje pjesmu ovako: J. M. Delničanin. Da se iza toga potpisa krije Jakov Majnarić, rodom iz Delnica, smatra i Josip Lisac, iako ranije sklon mišljenju kako je pjesmu Na te mislim napisao Vladimir Nikolić. Odobravajući Brajdićev postupak da ne osuvremenjuje Majnarićev jezik, Lisac drži važnim „da se paralelno s Matošem i Meršićem Miloradićem dijalektalnim stihovima javlja i Jakov Majnarić”.

Spomenuta otkrića glede pjesme Na te mislim zanimljiva su, ali i važna, a ja mislim da nema razloga ne prihvatiti činjenicu da tu popularnu pjesmu nije napisao Gradiščanin, nego Delničanin, tj. da je njezin autor Jakov Majnarić, a ne Vladimir Nikolić.