Pijan kao duga

Opijen treba uvijek biti. U tome je sve:

početak i svršetak mudrosti. (...) A čime?

Vinom, poezijom ili krepošću – kako vam

drago.

Charles Baudelaire

Čini se da se vrli novi svijet u netom minulom novogodišnjem slavlju zaustavio samo na prvoj Baudelaireovoj preporuci – vinu – pa do drugih nije ni stigao (ili su one – poezija, a o kreposti da i ne govorimo – već takve da za njima današnji svijet više ionako ne traga). Za Novu godinu (ali i svih 365, odnosno 366, dana) opijaju se (čitam u novinama) do besvijesti već i jedanaestogodišnjaci, no i oni pijanci koji su se za Novu godinu bili propisno „nalili“ (ne shvaćajući razliku između opijenosti i naroljanosti, naljoskanosti), dosad su se već sigurno otrijeznili. Od figurativnih izraza za razne stupnjeve „nalitosti“ (pijan kao zemlja, majka, ćuskija, čep, bačva i sl.), jedan se odnosi i na dugu – pijan kao duga. Još namjerno ne pišem naglaske, pa će većina to po svoj prilici izvogoriti s dugouzlaznim naglaskom, čudeći se da se riječ duga može uopće izgovoriti ikako drukčije. A može. I pritom – što je poznata pojava – naglasak obavlja funkciju fonema, tj. promjenom naglaska na istim morfemima mijenja se i značenje riječi (pas : pâs i sl.). Istini za volju treba reći i to da su i ta različita značenja duge po nečemu ipak slična.

Da bi bačva držala vodu, duge se moraju dobro napiti vode / Snimio Mario Rogić, Pirovac u listopadu

Pozabavimo se najprije onim značenjem imenice dúga koje je ljudima poznatije. Dúga je optička pojava koja nastaje prelamanjem Sunčeve svjetlosti kad prolazi kroz kapi kiše (rosulje, magle, vodene prašine na slapovima i sl.), obično u obliku luka, a sastoji se od koncentričnih prstenova Sunčeva svjetlosnoga spektra. Taj spektar čine tzv. dugine boje: crvena, narančasta, žuta, zelena, svijetloplava, tamnoplava i ljubičasta. Budući da svaki spektar znači šarenilo i mnogostrukost, a ipak čini zaokruženu cjelinu, zastavu duginih boja uzeli su kao svoju homoseksualci, upravo zbog svojih raznoraznih seksualnih različitosti / otklona od društveno proklamiranoga „normalnoga“. I glasovita pjesma Over the Rainbow (Iznad duge) iz filma Čarobnjak iz Oza (pjevala ju je Judy Garland) pridonijela je tomu.

Dúga se u europskim jezicima zove ili po obliku luka (lat. arcus caelestis, arcus pluvius; tal. arcobaleno, fr. arc-en-ciel; novogrč. ouránion tókson, nebeski svod), ili po kiši (njem. Regen-bogen, engl. rainbow), ili po šarenilu (grč. íris, íridos, tal. iride, i stariji hrvatski pisci iris). Riječ je, pogotovo ako se odnosila na tada neobjašnjive prirodne pojave, vjerojatno trebala biti i tabu, a iris je (osim sa šarenicom – tako se zove i dio oka) lako povezati i s grčkom božicom Iridom, koja je i bila božica duge i glasnica bogova, jer je spajala nebo i zemlju.

A kako je nastala hrvatska riječ za pojavu toga šarenog luka na nebu nakon kiše? Već u baltoslavensko vrijeme riječ je imala neko mitsko značenje, što potvrđuje lit. danguˇs i staropruska riječ dangus, što znači nebo. Možda je upravo ona utjecala na lokalni izraz za dugu s kojim me je (već je tomu davno) upoznao jedan moj student iz Ferdinandovca u Podravini – dundača. Da nije te veze (nebo), riječ bi bila etimološki neprozirna, jer u rječnicima hrvatskoga jezika důndača je samo pojačani pogrdni naziv za dundu, debelu, punašnu ženu. U nekim hrvatskim govorima ta se oku lijepa pojava na nebu zove i boži pasac, a u Studencima kod Imotskog pruja – jer se pruža po nebu koliko ti oko seže. Samoglasnik u u riječi duga rezultat je poznatoga prelaženja nazala o¸ u u (ponegdje, vidjet ćemo, i u o). U ruskom se duga kaže ráduga, u češ. duha, a u kajkavskom se na početku d kadšto smjenjuje sa h i/ili p (pa tako nalazimo huga u Belostenca, odnosno puga u Jambrešića). Dugi se u narodu pripisivala nadnaravna moć – na tom je vjerovanju sazdana i novela Duga Dinka Šimunovića – da će se onomu tko protrči ispod duge ostvariti sve želje (a djevojčica Srna željela je postati dječak). No uza sve opisano još ne znamo zašto se kaže pijan kao duga. Po pučkom vjerovanju, duga „pije“ s oba kraja nebeskoga svoda, pa kad u sebe upije svu kišu, upravo pojava duge obznanjuje ljudima prestanak kiše. Češ. duha ima veze i s glagolom táhnouti, prevlačiti se, vući se, jer i dugu vidimo kao da se prevlači, vuče po nebu.

Sada smo došli do mjesta na kojem se treba pozabaviti i onom drugom dugom – s kratkosilaznim naglaskom. Duga je savijena daska kao sastavni dio bačve (tal. doga di botte, duga bačve). Indoeuropski korijen *dengh- znači pritiskati, kriviti, a prasl. doga značilo je luk, ono što je zakrivljeno, svinuto. Da bi bačva držala vodu, i duge se moraju prethodno dobro napiti vode da nabreknu i dobro prianjaju jedna uz drugu (čest jesenski slikarski motiv, pun mira babljega ljeta na našoj nekoć lijepoj i slikovitoj obali i otocima, kad odu gomile bučnih turista, a bačve na rivi mirno čekaju jematvu). Dakle, imala je smisla i izreka pijan kao duga (potpuno, do krajnjih granica, pa i preko njih, do besvijesti), kao što su postojali i izrazi fali mu duga u glavi (što smo zamijenili razumljivijom daskom, ali to je već dodatno objašnjenje). Moram reći da sam i sama dosad ponavljala frazem fali mu daska u glavi, ali sam, eto, doživjela prosvjetljenje. Jer, što govori daska u tom frazemu? Zapravo ne govori ništa – jer kakav je to čovjek kojemu fali jedna daska, kad se ne zna koliko bi ih morao imati da bude cjelovit, normalan?! Ali već kad fali samo jedna duga, znači da bačva nije cijela, pa se u tome ogleda nenormalnost, koja se onda prenosi i na čovjeka. Doga je nama samo vrsta psa, a Slovencima je i vrsta psa i dúga, pa da ne dođe do interferencije, za dugu (na nebu) danas češće (ili isključivo) kažu mavrica (što je umanjenica od mavra). Mavrica potječe od Maur, lat. Maurus, Afrikanac, Maur, a prvotno je značenje onaj koji je obojen, šaren.

Naravno, jezične nesporazume već i sam jezični sustav nastoji otkloniti, pa se za dasku na bačvi rabi i deminutiv dužica. No za dužicu neki naši leksikografi (Šonje) bilježe i značenje duguljasta smokva, ali i šarenica oka (iris), dok drugi (Anić) ima dužicu samo kao plod smokve duguljasta, kruškolika oblika – i eto ti novoga belaja! Ipak, ne vjerujem da će ljudi zamijeniti značenje dužice (kao zakrivljene daske na bačvi) s ostalim nabrojenim značenjima. Pa bili i pijani kao duga (s jednim i drugim naglaskom).