Osobna ispovijed o bračnoj vjernosti

Od Woodyja Allena kao autora gledatelj uvijek mnogo očekuje, obilježen iskustvom njegovih najvećih uspješnica, pa je on tako općenito prihvaćen kao kategorija per se, jer se svaki njegov film može usporediti samo s njegovim prethodnima. Allenova najnovija romantična komedija nije ostala bez onoga njegova neurotičnog šarma i intelektualnoga propitivanja ljubavi i seksualnosti, no zbog velikih očekivanja publike koje već neko vrijeme ne uspijeva do kraja zadovoljiti (možda čak još od ‘77, kad je izmislio jednu od najšarmantnijih screwball-komedija svih vremena, Annie Hall), čini se kako je i sam svjestan vlastita statusa kao već pomalo izlizana redatelja. U ovom za „jednog Woodyja Allena“ osrednjem uratku on progovara o umjetničkoj nemoći stvaranja u liku književnika kojemu izdavači odbijaju rukopise jer ne uspijeva dosegnuti svoj najveći hit, prvenac. Također motiv bračne nevjere i razočaranja mlađim komadom kao poželjnom zamjenom u srednjim godinama kao da su dio Allenove osobne ispovijedi iz neke njegove seanse s psihoterapeutom. Već samim naslovom Upoznat ćeš visokog crnog stranca on ironizira mogućnost uspostavljanja tog idealiziranog odnosa s g. Savršenim, jer svoje ženske likove upoznaje s muškarcima koji su ipak sličniji – njemu.

Allen romantičnu komediju gradi na cinizmu i nedostatku ljubavi prema likovima

Naomi Watts tumači Sally, ženu koja je žrtvovala karijeru kako bi uzdržavala sebe i muža Roya, romanopisca s krizom inspiracije (Josh Brolin) i viškom slobodnoga vremena, koji nalazi svoju muzu u prozoru preko puta svojega. Ondje sjedi Dia (Freida Pinto), lijepa studentica muzikologije sa sviračkim umijećem iz gitare, koja ga potpuno očara. Ona pak ima zaručnika koji je često na putu, ali sve se više zbližava s Royem. Sally je Gregova (Antonio Banderas) osobna tajnica, koja zbog stalnih svađa s frustriranim suprugom te šefova priznanja kako je nesretan u braku sve više razmišlja o njemu kao o svom idealnom partneru. Anthony Hopkins tumači njezina imućnog oca Alfieja koji je, ostavivši suprugu, pronašao mladu prostitutku Charmaine (genijalna mlada glumačka nada Lucy Punch), s glumačkim ambicijama, dakako, koju odluči oženiti. Ona pristane vezati se za tog dobroćudnog starca i roditi mu sina kojeg on silno želi, jer je svog jednom davno izgubio, te tako uloviti novu priliku za zaradu, bunde, raskošan stan i ostalo. Sallyna majka Helena (Gemma Jones), nakon propaloga pokušaja samoubojstva zbog Alfiejeva bijega od nje, a zapravo starosti, učestalo pohodi seanse kod vidovnjakinje Cristal Degiorgio (Pauline Collins), koja joj utješno govori ono što ova želi čuti pa tako i da će sama pronaći novu ljubav. I upoznati „visokog crnog stranca“, kako joj njezin omraženi zet Roy dobacuje. Helena voli zaviriti u čašicu viskija više i neprestano je na rubu histerije, što zbog iznenadne samoće, što zbog Roya, koji je ostavio medicinu kako bi se bavio književnošću, a napisao je tek jedan priznati roman, pa joj sad i on, skupa s kćeri, živi na grbači.

Woody Allen započinje priču dok prati Helenu na njezinu naivnom putovanju otkrivanja smisla, dakle kod vidovnjakinje, sa Shakespeareovim citatom u offu, kako je život priča koju priča idiot, prepuna buke i bijesa, koja ne znači ništa. No nakon što uistinu upozna stranca iz lažnog proročanstva, Helena sve više počinje vjerovati u reinkarnaciju i onostrane živote. Woody Allen joj se kao racionalist pritom podsmjehuje, no dok će svi ostali likovi ostati razočarani nakon preljuba koje su počinili ili se tek namjeravali u njega upustiti, kao da ih je, eto, sustigla zaslužena karma, Helena će započeti živjeti neku svoju novu, sretniju priču. Ova romantična komedija divna je zbog silne količine cinizma i nedostatka ljubavi redatelja prema likovima. Sally će pak kao strpljiva i požrtvovna žena ostati uskraćena za ljubav i karijeru kao frojdovsku sublimaciju seksualnosti, upravo zbog svoje platonske transgresije sa šefom. Preljub njezina supruga bit će izjednačen s krađom rukopisa koji je maznuo prijatelju stradalu u automobilskoj nesreći pa će njega čekati najveća kazna... Woody Allen izruguje se gatanju, parapsihologiji pa i religiji, no on ne isključuje deus ex machina iz priče, već njime uspostavlja pravdu koju svatko od njegovih likova navodno zaslužuje. Neočekivano je moralističan, no to čini uz veliku dozu samoironije u parafraziranim prizorima iz vlastita života. Woody Allen svjestan je da se globalno svijest ljudi počela mijenjati; danas se preljub ne osuđuje, već na neki način potiče. U televizijskim emisijama spominje se kao nešto poželjno i gotovo popularno. Razvodi su najnormalnija i na neki način najiskrenija pojava, a brak je tek zastarjela iluzija. Preljub je put prema samootkriću i istini koja se doseže ljubavnim prekidima i razvodima. Ironično, Woody Allen postao je tradicionalist, a u ovim vremenima to je uistinu hrabro!