Neposrednost operne zvijezde

Humanitarnoj akciji Korak u život Rotary kluba Zagreb Kaptol i Zagrebačke filharmonije pridružio se proslavljeni svjetski bariton Leo Nucci.

Prikupljeno je više od dva i pol milijuna kuna za stipendiranje djece iz dječjih domova i udomiteljskih obitelji. Pored toga, bio je to i koncert sjećanja na prije godinu dana preminula šefa dirigenta Zagrebačke filharmonije maestra Vjekoslava Šuteja.

Leo Nucci oduševio je zagrebačku publiku spontanošću velikog, a skromnog umjetnika

Leo Nucci nedvojbeno je jedna od najvećih opernih zvijezda današnjice, osobito u rodnoj Italiji. Otpjevao je sličan program najtežih baritonskih arija kao na prvom nastupu u Zagrebu prije dvadeset godina. I u 68. godini sačuvao je svježinu, pouzdanost, opseg i ljepotu svojega u osnovi lirskoga glasa, samo što voli malo brži tempo u arijama. Oduševio je spontanošću velikog, a skromnog umjetnika i neposrednošću pjevačkog muziciranja u arijama Renata iz Verdijeva Krabuljnog plesa, Gerarda iz Giordanova Andrea Cheniera i Rossinijeva Figara. Kao što nije baš tipično da se tako dobro pjeva u toj životnoj dobi, ni karijera Lea Nuccija nije se kretala u tipičnim okvirima, barem na početku. Učio je pjevanje i pobijedio na nekoliko natjecanja. Šest godina bio je član zbora milanske Scale, a radio je i kao mehaničar u Fiatu. I onda je, sredinom sedamdesetih, jednoga dana, na zamolbu Claudija Abbada, iznenada uskočio u Rossinijeva Seviljca umjesto oboljela Hermanna Preya. Ne samo što je nadmašio čuvenog Preya, već su pojedini kritičari ustvrdili kako je bio bolji od prijašnjih Figara u Scali.

Taj mu je događaj otvorio sva vrata. Postao je jedan od najzaposlenijih svjetskih pjevača. Zaredale su premijere u najvažnijim svjetskim opernim kućama i, možda kao njegov vrhunac, filmska ekranizacija Verdijeva Macbetha 1987. redatelja Claudea d’Anne s partnericom Shirley Verrett. Dvije godine poslije počeo je suradnju s Vjekoslavom Šutejem kao Verdijev Rigoletto u Operi u Houstonu. Nedugo zatim obilježili su 200. obljetnicu venecijanskog Teatra La Fenice i 140. obljetnicu praizvedbe Rigoletta u njemu.

Leo Nucci rado se odazvao koncertu u spomen na maestra Šuteja, s kojim ga je vezivalo prijateljstvo, ali ne ono promidžbeno, nego iskreno. Izveo je gotovo cijeli drugi čin Rigoletta s odličnom sopranisticom Ivanom Lazar kao Gildom. Iskazao je potresnu snagu svoje interpretacije toga lika, posebice u ariji Cortigiani, vil razza dannata, kao verdijevski pjevač fina osjećaja za legato i za dramski tekst.

Koncertom je ravnao Ivan Repušić. Slijedeći načelo profesora Vjekoslava Šuteja, po kojem su u operi najvažniji pjevači, jer tako smatra i želi publika, pa im valja u svemu izaći ususret, činio je to na srdačan način. Zagrebačka filharmonija lijepo je surađivala u nekoliko uvertira i intermezza, a čulo se i napolitanskih kancona te ženskih arija i dueta. Uz Ivanu Lazar, na koncertu se arijom Isabelle iz Rossinijeve Talijanke u Alžiru prvi put zagrebačkoj publici predstavila obećavajuća mlada splitska mezzosopranistica s boravkom u SAD-u Ana Mihanović.