Kazališni globus - svijet

BUDIMPEŠTA – Siječanj je tradicionalno mršav kazališni mjesec, ali mađarsko neovisno kazalište ima namjeru razbiti taj stereotip organizacijom showcasea koji će zasigurno biti najzanimljivije europsko kazališno događanje siječnja. Drugo izdanje DunaParta, prezentacije najboljih ostvarenja mađarske neovisne scene izvedbenih umjetnosti u posljednje dvije godine, najavljeno je za vikend 20–22. siječnja u mađarskoj prijestolnici. Izbor su sastavili najugledniji mađarski kritičari i kazališni profesionalci, a čini ga osam dramskih i deset plesnih produkcija koje će biti prikazane brojnim inozemnim gostima.

Ukratko: Bela Pinter predstavlja se produkcijom Izmet, Viktor Bodó Kockarom, Csaba Polgar i HOPPart grupa poigrat će se Koriolanom, a grupa Yorick Studio iz Targu Muresa predstavit će produkciju 20/20 o etničkim nemirima. Slijede Kornél Mundruczó i Teško je biti bog, Árpád Schilling (Intro), Maladype teatar s Egg(s)Hellom u režiji Zoltána Balázsa, Forte Company čekat će Godota, a István Tasnádi i grupa ALKA T. zaključuju DunaPart Fitness Fedrom.

Ginkas opet majstorski

MOSKVA – Kama Ginkas, legendarni ruski redatelj, uputio se u istraživanje novog teritorija – s iznimnim uspjehom! Nakon gotovo četiri desetljeća opsesije Čehovom i Dostojevskim prvi je put na scenu svog Kazališta mladoga gledatelja postavio jedno djelo Gogolja, a Dnevnik luđaka u kojem igra maestralni Aleksej Devočenko opčinio je rusku kritiku. Iz Gogoljeve priče Ginkas, majstor kontrasta i paradoksa, stvara fragmentarnu dramu o modernom čovjeku u modernom svijetu, kritički kazališni portret suvremenoga društva. Efektna, duboko promišljena, ironična i bolna, sve je to ta produkcija velikoga ruskog kazališnog majstora.

Nema krize u kazalištu

LONDON – Blagdansko vrijeme tradicionalno nije razdoblje novih dramskih premijera, kazalište se bavi obiteljskim produkcijama, mjuziklima i predstavama za najmlađe. Za kritičare to je vrijeme sažetaka i najava događaja u sljedećoj godini. A 2010. je, krizi unatoč, u londonskim kazalištima bila vrlo uspješna. Kao najbolje stvari koje su se dogodile u prošloj godini kritičari su izdvojili nastavak uspješne promocije mladih pisaca i novih tekstova u The Royal Courtu, koji je imao niz vrlo uspješnih produkcija po novim dramama. Paradoksalno, druga najbolja stvar je – Shakespeare, čije su produkcije obilježile prošlu godinu u mnogim teatrima, redovito onim nekomercijalnim. Glumicom godine neformalno je proglašena legendarna Judi Dench, uvijek svježa i originalna, a publike se posebno dojmila kao Titanija u Snu ljetne noći u režiji Petera Halla. I na kraju, premda je jasno da će 2011. biti još teža što se tiče financiranja nekomercijalnih teatara, jasno je uvjerenje da će engleski teatar preživjeti i to i biti barem jednako zanimljiv i u sljedećoj godini.

Poplava znanstvene fantastike na sceni

NEW YORK – Analizirajući prošlu godinu na američkoj sceni teatrolozi su zapazili neobičan fenomen. Premda je očit nastavak interesa za dokumentarnu dramu i sve ono što se događa u zemljama u kojima su prisutni američki vojnici, na sceni je zabilježen nov i velik interes za – znanstvenu fantastiku. Fenomen naravno nije ni ranije bio sasvim nepoznat, drame koje imaju dodira s tim žanrom pisali su i Čapek, Shaw, Shepard ili Caryl Churchill, ali su one bile rijetko igrane.

U prošloj godini, međutim, kritičari su samo na njujorškoj sceni spomenuli niz premijera koje pripadaju u taj žanr, a koje su polučile uspjeh kod publike. Jay Scheib napisao je dramu Bellona, uništavateljica gradova, a igrani su i naslovi Samuel i Alasdair: osobna povijest robotskih ratova, ili nova adaptacija filma Eda Wooda Plan 9 iz vanjskog svemira i romana Philipa K. Dicka Sanjaju li Androidi električne ovce? Ima li pojava novoga žanra ishodište u sve većoj fascinaciji ljudi tehnologijama s kojima se svakodnevno susreću ili je možda tek riječ o potrebi da se pobjegne od recesijske stvarnosti, teatrolozi još nisu odgovorili.