Duhovitost unutar monumentalnosti

U želji za približavanjem Meštrovićeva djela publici, muzeji Ivana Meštrovića organizirali su dvije izložbe multidisciplinarnoga likovnog umjetnika Zlatka Boureka, inkorporirane u različite stalne postave prostora u kojima je Meštrović živio i djelovao.

U kolovozu i rujnu 2010. velik je izbor Bourekovih slika, skulptura, scenografskih skica i animiranih filmova bio izložen u Galeriji Meštrović u Splitu, dok je u prosincu prošle godine otvorena izložba Bourekovih skulptura u Atelijeru Meštrović u Zagrebu. Splitska je izložba bila retrospektiva Bourekova stvaralaštva, koje zapravo nije korespondiralo s Meštrovićevim, dok je zagrebačka ipak kontrapunkt različitosti unutar prostora koji oduvijek povezuje sve kipare, a to je dakako atelijer. Splitsku možemo doživjeti kao svojevrstan dvoboj umjetnika sasvim različitih senzibiliteta, izričaja (osim što je kiparski opus obojice figurativan), vremena i prostora, borbu slavonske ravnice i dalmatinskoga krša, ali nikako njihovo slijevanje u koherentnu cjelinu iz koje bi mogla proizaći rekontekstualizacija njihovih djela. Također, dok je interdisciplinarnošću izbora Bourekovih radova splitska izložba naglasila svestranost oba umjetnika, zagrebačka se usmjerila jedino na njihove kiparske opuse te je stoga Meštrovićev snažnije došao do izražaja nego u Splitu. U Galeriji Meštrović u Splitu Bourekovo je nadrealno pripovijedanje priče kroz cijeli muzej zaposjelo prostor, odnosno njegovi su radovi, moglo bi se reći, oživjeli, dok su Meštrovićevi donekle ostali samo tihi, neživi kipovi.

U sam stalni postav, među Meštrovićeve skulpture, Bourek inkorporira klasičnije skulpture, poput bista Alme Price (na slici Alma III, 2010) / Snimio: Boris Cvjetanović

U Atelijeru Meštrović Bourekov je pristup skromniji jer izlaže manji broj djela i to samo iz kiparskoga opusa. Sam prostor izlaganja također je intimniji jer se svodi samo na atrij i nekadašnji Meštrovićev atelijer u koji Bourek ulazi na duhovito-monumentalan način, u atrij postavljajući dvije skulpture koje zapravo flankiraju ulaz u atelijer. To su takozvane slavonske mice (Ljuta mica, 1991, poliester, drvo, papier mache, Mica travarka, 2008, poliester, karton), oblikovane poput djevojačkih ormara u čijim se otvorenim ladicama nalaze voćke i trave koje, dakako, simboliziraju plodnost. Sceničnost Bourekovih skulptura (a i slika koje u Atelijeru Meštrović nisu izložene) može se povezati s utjecajem njegova scenografska talenta na druge likovne discipline kojima se bavi. Također, mice na ulazu svojevrstan su ulazak u priču (atelijera), a kod Boureka priča se uvijek može pronalaziti, ili tražiti po otključanim i zaključanim kutijama njegova stvaralaštva. Nakon ulaska u Meštrovićev atelijer Bourekove skulpture žarkih boja nenametljivo se integriraju u prostor. Većinu manjih skulptura umjetnik postavlja na dva stola pokraj prozora te tim asemblažima pak flankira izlaz u vrt koji također obiluje Meštrovićevim skulpturama. Radne plohe stolova evociraju prostor radionice, atelijera. U sam stalni postav, među Meštrovićeve skulpture, Bourek inkorporira klasičnije skulpture, poput bista, portreta Alme Price (Alma I, Alma II, Alma III, kolorirani gips, 2010) bojenje kojih može asocirati i na antičko bojenje skulp-tura. Na bijelim kvadratnim postamentima one djeluju minimalistički naspram monumentalnosti i raskoši Meštrovićevih skulptura kojima su okružene. Nadalje, zanimljivo je postavljanje pomalo suvenirski nonšalantno izvedene groteskne skulpture Šareni anđeo (kaširani poliester, 2009), odnosno njezino konfrontiranje s precizno izvedenom Meštrovićevom patničkom Glavom Ivana Krstitelja (1914). Također treba spomenuti da se i samim izborom motiva svojih skulptura, odnosno njihovim izravnim povezivanjem s božićnim razdobljem, Bourek svjesno udaljuje od prostora Meštrovićeva atelijera u kojem izlaže, što se može doživjeti kao svojevrstan paradoks, odnosno sakralno poštovanje prostora tuđeg atelijera.

Izložbe Bourek – Meštrović neobično su zanimljive jer u dijalog stavljaju različito vrijeme, osobnosti i materijal izvedenih skulptura. Nadamo se da će se u tek započetoj godini u Meštrovićevu atelijeru predstaviti još mnogo različitih umjetničkih senzibiliteta, izravno pridošlih iz vlastitih radnih prostora u te koji su prerasli u muzej.