Tema i pojam Murtić

Izložba potiče precizniju estetsku valorizaciju u povijesnom pregledu djela, kao i nova čitanja u suvremenom kontekstu kako bi se Murtićeve vrijednosti sagledavale kroz nacionalne okvire

Već je iz sama naslova Murtićeve izložbe razvidno da je riječ o prvom realnom koraku u ostvarenju velikoga projekta Fundacije Murtić, koji hrvatska kulturna javnost godinama očekuje s osobitim zanimanjem. Zato i možemo ustvrditi da je netom otvorena izložba prvorazredan kulturni događaj ne samo zbog činjenice da je ponovno probudila zanimanje aktualne vlasti i hrvatske kulturne javnosti za Murtićevo djelo kao visoku umjetničku vrijednost nego i zato što je ponovno podvukla tu vrijednost kao umjetničku i kulturnu baštinu od nedvojbene nacionalne vrijednosti. Izložba, naime, postavlja pitanje toj istoj vlasti i hrvatskoj kulturnoj javnosti: Može li i smije li ta vrijednost ostati nezbrinuta u neprikladnim čuvaonicama daleko od očiju kulturne javnosti i od stručnog i profesionalnog vrednovanja golema opusa u novom i promijenjenom umjetničkom i društvenom kontekstu? I treba li djelo velikoga hrvatskog slikara ostaviti skrbi samo njegovoj, očigledno, hrabroj obitelji koja, nažalost, nema dovoljno materijalnih ni tehničkih mogućnosti da u tome sama ustraje? Ili je to djelo i naše zajedničko dobro o kojemu svi trebamo povesti brigu, i to na svim razinama, a napose onim društveno najvišim, gradske i republičke vlasti, jer su one i najodgovornije za budućnost ovoga projekta od iznimna kulturnog i društvenog značenja.

Najposlije, njima je i upućen ovaj projekt donacije kao javno postavljeno pitanje kojim se traži i potiče njegova realizacija. Naime, ova je izložba i svojevrstan apel i javni protest protiv nezahvalna stanja u kojemu se Murtićevo djelo danas nalazi pa stoga u podnaslovu izložbe i stoji: Prijedlog donacije Gradu Zagrebu i Republici Hrvatskoj.

Zato se nadamo i želimo vjerovati da naše vlasti čuju ove riječi i da njihove službe i savjetnici za kulturu nemaju problema s čitanjem hrvatskoga jezika.

Autoportret, 1941.

Upravo protiv takva stanja i mogućeg crnog scenarija pobunila se obitelj Murtić i pokrenula ovom izložbom još jednu inicijativu za zbrinjavanje slikareva opusa u primjerenu prostoru u kojemu bi se dostojno čuvalo njegovo djelo i tako poticalo njegovu novu valorizaciju. Riječ je, kao što je dobro znano, o inicijativi koju je još za slikareva života pokrenula njegova supruga Goranka Vrus Murtić u namjeri da zajedno formiraju Zbirku slika kako bi u recentnom izboru prezentirali bogat i raznovrstan opus u stalnu postavu i time postavili temelje budućoj instituciji koja bi nosila ime velikoga hrvatskog slikara europskoga i svjetskog glasa. Stoga je ova izložba i djelo vjernosti zajedničkom projektu i njegovoj dosljednoj realizaciji koju Goranka Vrus Murtić sa sinovima, Markom i Rankom, nastoji nanovo pokrenuti i aktualizirati.

Oni potiču tu viziju kako bi zaživjela u stvarnosti ljepotom slikareva djela, a i emanirala snagom njegova humanističkog i slobodarskog duha kojim je promicao općeljudske vrijednosti s izrazito socijalnom osjećajnošću kao idealima kojima je ostao dosljedan promičući ih u nastupima, intervjuima i izjavama na tribinama i medijima, kao i u svojemu stvaralaštvu. Naime, Donacija Murtić trebala bi zaživjeti i kao institucija u kulturi koja bi, dakako, ponajprije promicala visoke estetske vrijednosti u umjetnosti i kulturi surađujući s drugim i drukčijim ustanovama potvrđujući i tako svoju poziciju u kulturi i društvu kao promotora tih vrijednosti na nacionalnoj kao i na međunarodnoj razini. No valja pretpostaviti da bi u svojemu radu nastojala barem tangirati one socijalne i društvene činjenice koje su duboko impostirane u život umjetnika jer su ga u većoj ili manjoj mjeri i oblikovale pa ih treba obraditi kao njegov životopis, a time i dijelom povijest hrvatske kulture i umjetnosti.

Štoviše, mnoge među njima čak su imale znatna utjecaja na formiranje njegova djela pa bi istraživanje i tih činjenica znatno pridonijelo njegovoj preciznijoj valorizaciji i jasnijem sinkronijskom sagledavanju u heterogenom društvenom i umjetničkom kontekstu. Na njih trebamo podsjetiti i u ovom trenutku ponajviše da zaborav ne bi pokrio i tu iznimno važnu slikarevu ulogu u promicanju ne samo visokih likovnih vrijednosti u mediju slike, kao i u drugim likovnim tehnikama, već i njegov angažman u društvu. A on nije bio ni malen ni povremen, naprotiv, već se pokazuje velikim i kontinuiranim, iako s različitim dozama intenziteta.

Uznemireni pravci, 1976.

Dostatno je tek spomenuti njegov strastveni mladenački angažman još prije Drugoga svjetskog rata za veću pravicu i bolji status potlačena radništva, ili za veću slobodu umjetničkoga stvaralaštva na drukčijim estetskim postulatima, tada bliskim Krležinu modelu angažirana intelektualca. Tu je svakako i veliko poglavlje njegove antifašističke djelatnosti u partizanskim jedinicama u Drugom svjetskom ratu te grafička mapa Jama po stihovima Ivana Gorana Kovačića koju je radio sa Zlatkom Pricom, zatim sudioništva s hrvatskim kulturnim radnicima u Topuskom, kao i brojne druge aktivnosti s kojima je nastavio i nakon rata. Svakako treba reći da je nedovoljno istražen njegov prilog u osnivanju novih galerijskih prostora u Hrvatskoj, ili iniciranja i sudjelovanja u likovnim grupama promičući načelo kolegijalne suradnje na istoj ili bliskoj estetskoj platformi, uspostavljanju međunarodne suradnje s uglednim umjetnicima, pokretanju časopisa i dr. Također, valja reći da Murtić nije djelovao na svoje vrijeme samo kao slikar s čvrsto izgrađenim estetskim stajalištem, već i kao intelektualac s određenim svjetonazorom koji je promicao u društvu s čvrstim uvjerenjem bliskom lijevoj političkoj opciji kao humanističko načelo prožeto dubokom socijalnom osjećajnošću. I ovako, tek djelomično spomenute i te činjenice portretiraju slikara i kao snažnu ličnost koju sada markiramo u osnovnim konturama kako bi barem djelomično sagledali njegovu veliku stvaralačku pojavu koja je obilježila našu umjetnost i imala snažnog utjecaja i u našem društvu. Otkrivajući se kao veliko i neistraženo tematsko polje koje se pod naslovom Murtić tek treba početi istraživati kako bismo ga mogli jasnije čitati pod pojmom Murtić kao veliko poglavlje hrvatske umjetnosti druge polovice 20. stoljeća.

Edo Murtić u svome atelijeru

Zato ova izložba i potiče ne samo pitanje adekvatne prezentacije slikareva materijalnog djela, njegova plodnog opusa sačuvana u brojnim slikama, crtežima, gvaševima, pastelima, grafikama, emajlima, mozaicima, keramici…

I u ovoj reduciranoj verziji koja predstavlja tek trećinu donacije Murtić (a govorimo o golemoj zbirci od više od 1500 djela!) može se u dinamičnom likovnom postavu steći itekako dobar uvid u plodno slikarevo stvaralaštvo.

Izložba, naime, potiče i precizniju estetsku valorizaciju u povijesnom pregledu djela, kao i nova čitanja u suvremenom kontekstu kako bi se njegove vrijednosti sagledavale samo kroz nacionalne okvire, jer su izgrađene na univerzalnim likovnim premisama i prožete slikarevim kozmopolitskim duhom. Njegovo je djelo stoga već desetljećima u najuglednijim muzejima i galerijama diljem svijeta u stalnom postavu kao trajna vrijednost pa nije više na njemu da (ponovno!) potvrđuje svoju priznatu valorizaciju, već na nama, kako bismo ga i mogli prihvatiti i time reći, pa i potvrditi, da smo dio toga svijeta i da nismo balkanska već europska Hrvatska.