Susret filmske i knjiške Pule

Nekad poznata kao filmski, Pula je sve više i knjiški grad. Devet dana i ovog prosinca (3–12) trajao je Sa(n)jam knjige u Puli. Baš kao što je ljetni Festival igranog filma u Puli, koji ima dugu i bogatu povijest, već davno postao zaštitni znak tog istarskog grada, tako je zimski Sa(n)jam knjige u Puli, iako mnogo mlađi, postao manifestacija na koju njezin grad može biti ponosan. Ove godine u Hrvatskom se domu branitelja, središnjem prostoru sajma, ali i po pulskim klubovima i kavanama, restoranima i galerijama, mogao sresti gotovo podjednak broj pisaca i urednika s jedne te redatelja i glumaca s druge strane. Knjiška i filmska Pula susrele su se i doživjele pravu pustolovinu. Već i samo ime ovogodišnjega, šesnaestog po redu Sajma, Hollybook, otkriva njegovu središnju temu, a to je film. Ili preciznije, susreti i dodiri književnosti i sedme umjetnosti, od filmova nastalih prema književnim predlošcima do teorijskih knjiga o filmskoj umjetnosti.

Pula – hrvatski Leipzig

Iako aludira na naziv američke tvornice zabave u Kaliforniji, naziv dobro svjedoči i o nečem drugom. Holly book ili u prijevodu sveta knjiga. Knjiga i svi oni oko nje – pisci, prevoditelji, urednici i čitatelji – u Puli imaju dostojanstvo koje im je, u svijetu u kojem je i knjiga samo roba, oduzeto. I dok zagrebački sajam knjiga Interliber nalikuje prvoklasnoj balkanskoj tržnici, Sa(n)jam knjige u Puli istinsko je carstvo knjiga. Iako se naziva međunarodnim, na Interliberu su inozemni pisci vrsta koja izumire. Pula pak, taj sajam koji se ne srami svog lokalnog karaktera, misli mnogo globalnije i dovodi neke od najzanimljivijih pisaca svjetskoga kalibra. Nakon Interlibera rade se računice, zbrajaju posjetitelji i prodani primjerci knjiga, a u Puli se dobije nešto što nijedna štura brojka ne može izraziti.

Kvaliteti Sajma pridonose i programi koji razigranošću i duhovitošću (za što valja pohvaliti voditelje poput Voje Šiljka i Mime Simić) pokazuju da predstavljanja knjiga ne moraju imati komornu atmosferu. Sa(n)jam knjige u Puli nezamisliv je bez nekih tradicionalnih programa poput Doručka s autorom, na kojem uz kavu i kroasane Vojo Šiljak kozerski podbada svoje sugovornike, ili Razgovora iza zavjese, koji su rezervirani za čitatelje željne netrivijalnoga štiva, stručnih razgovora i znanstvenih rasprava. Programa proizašlih iz tematske okosnice Sajma, filma, nije nedostajalo. Mogao se pogledati izbor eksperimentalnih i animiranih filmova prema literarnim motivima, prisjetiti se zaboravljenih romana koji su ekranizacijom postali kultni filmovi ili poslušati teorijski razgovor o metamorfozi znanstvene fantastike na film. Upravo su filmaši, poput redatelja Dušana Makavejeva i glumca Bogdana Diklića, bili najveće zvijezde ovogodišnjeg Sajma u Puli.

Već je prvoga dana Sajma svoj roman Ljubavni život predstavila izraelska spisateljica Zeruya Shalev, a gošća Sajma bila je i njemačka redateljica Maria Schrader, koja je roman ekranizirala. Od stranih autora u Puli ugodno iznenađenje bio je bugarski pisac Alek Popov, koji je promovirao roman Misija London, u kojem kritizira bugarski mentalitet, a kritiku začinjava britanskim humorom. Knjiga o kojoj se govorilo s najvećim oduševljenjem je knjiga U Europi nizozemskoga pisca i novinara Geerta Maka, u kojoj je putujući godinu dana Europom ispisao njezinu dvadesetostoljetnu povijest. Što se domaćih književnih snaga tiče, postoje pisci koji su gotovo kao maskote sajma. Predrag Lucić i Boris Dežulović i ove su godine uveseljavali publiku društveno-političkim stihovanim kritikama. Svoje su nove knjige na Sajmu među ostralima predstavili Miljenko Jergović (roman Otac), Ivo Brešan (roman Prokletnici), Ivan Aralica (sabrana djela) i Aleksandar Stanković (knjigu priča i pjesama Igor Mandić na mjesecu).

Prije sedam godina prvi je put dodijeljena nagrada Kiklop. Kiklop se u tom vremenu mijenjao, gubeći neke i dobivajući druge kategorije, no u jako kratku vremenu postao je jedna od najcjenjenijih domaćih književnih nagrada. Ne samo da pokriva cjelokupno književno stvaralaštvo i proizvodnju knjiga, nego knjige koje su obilježile godinu biraju urednici, novinari u kulturi, književni kritičari, profesori na visokim učilištima te članovi društava pisaca, odnosno ljudi iz struke. Ovogodišnje Jednooke dobili su Ivana Simić Bodrožić za prozno djelo, Maja Hrgović za debitantsku knjigu, Ivica Prtenjača za pjesničku zbirku, Viktor Žmegač za knjigu eseja, Ivo Žanić za publicističku knjigu, Igor Duda za znanstvenu knjigu, Grigor Vitez i Tomislav Torjanac za slikovnicu, Sanja Pilić za knjigu za djecu i mladež, Stieg Larsson za knjigu inozemnog autora, Nives Opačić za leksikografsko djelo, Krunoslav Jajetić kao najbolji urednik, a Slavko Goldstein za životno djelo. Mirko Tomasović, čiji je prijevod Oslobođenog Jeruzalema objavila Matica hrvatska, dobio je Kiklopa za prijevod godine.

Nakon što je prošle godine Sajam zamalo ugašen zbog financijskih problema, ove godine on je ponovno sigurno stao na noge. Kad se nešto radi iz ljubavi, to je lako prepoznati, a brojni entuzijasti i kreativci stvorili su sajam koje se može bez zadrške nazvati hrvatskim Leipzigom.