Snažno ne devalvaciji kune

Snimio Mirko Cvjetko

Može li devalvacija nacionalne valute pomoći hrvatskom izlasku iz gospodarske krize? Sudionici okruglog stola Odjela za gospodarstvo MH Devalvacija i njezini učinci, održana 1. prosinca, slažu se da se devalvacija ne bi smjela provoditi i time dovoditi u pitanje nacionalni interes.

Teorije o deprecijaciji ili devalvaciji govore kako se njome povećava izvoz, a smanjuje uvoz, zbog velikog porasta cijena uvezene robe, što potrošači postupno shvate i mijenjaju navike. Svaki oporavak od Drugoga svjetskog rata učinjen je putem deprecijacije, pa tako i Paul Krugman kaže kako se oslabljenjem valute postiže izlazak iz krize. No dvojica demonstratora za zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, Zvonimir Ratkovski i Milan Deskar-Škrbić, ne dvoje kako deprecijacija u hrvatskom slučaju nema učinka na vanjskotrgovinsku razmjenu. Problem je u vezanosti kune za euro, a jedinični trošak rada također je prevelik i nije učinkovit, jer ne proizvodi konkurentan proizvod za naše i/ili strano tržište.

S njima se slaže i dr. Ljubo Jurčić, koji lijepo sažima stalne dvojbe hrvatske ekonomije: „Hrvatska traži čuda jer nema dovoljno organiziranog znanja.“ Uveli smo kunu i isti čas smo je se odrekli, smatra Jurčić, smatrajući nevoljom što smo vezali nacionalnu valutu uz devizne tečajeve. Realnost monetarnoga suvereniteta krivo je protumačena, jer deviza nije novac, već međunarodno dobro. Hrvatska je godinama štedjela u devizama, ali te rezerve nisu klasične rezerve, jer je proračun stalno bio u deficitu, objašnjava Jurčić; iz toga proizlazi da te rezerve nisu naše, nego je riječ o posuđenom novcu koji će se kad-tad morati vratiti. Brigu o nacionalnoj valuti, kao pokazatelju jačine gospodarstva, nismo vodili, već smo novac vezali uz posuđene devize i stvorili iluziju bogatstva. Zasad se još vozimo na rezervu, ali što ćemo kad ih iscrpimo, pita se Jurčić.

Valutni je tečaj sredstvo, a ne cilj, napominje Jurčić. Tijekom rata, međutim, Hrvatska je stvorila fiksni tečaj, zbog kojega se povećao trošak proizvodnje; i dok je naša roba poskupjela, strana je pojeftinila ili ostala ista. Banke su pak podržale devizne klauzule, i to izričito protiv zakonskoga mjerila vrijednosti koje utvrđuje da je u Hrvatskoj novac kuna. Glavni se profit ostvarivao u kamatnim razlikama, a politika je štitila status jake kune i slaboga gospodarstva. Zato Jurčić smatra da je odgovor na devalvaciju uvjetno ne; sve dok ne znamo odgovoriti što ćemo raditi, kako i s kojim dalekosežnim planovima te koji će instituti i uredi napraviti te nacrte, devalvacija ima potencijal ugroze. Jurčić zaključuje da se svi instrumenti moraju usmjeriti stopi rasta gospodarstva, rastu zaposlenosti i izvoza, a da bi se oni ostvarili, potrebna je osmišljena industrijska politika koja će odrediti djelatnosti i obrazovanje ljudi. Tek potom slijedi regionalna politika izgradnje infrastrukture u susjedstvu, a na kraju monetarna politika koja ima zadaću proizvesti dovoljno novca za takve projekte. Monetarna politika ne može povući gospodarstvo ako se prethodne stavke ne ispune.

Devalvacija je rješenje gore od bolesti zbog socijalnih posljedica koje ona donosi, izričit je dr. Darko Polšek. Zamisao da se inflacija može držati pod kontrolom uz istodobno nerješavanje temeljnih problema rađa socijalnu neravnopravnost i segregaciju između nouveaux riche i osiromašenih građana. Polšek smatra da inflacija sa sobom nosi samo kratkoročno povećanje proizvodnje, upitno povećanje izvoza i iluziju pune zaposlenosti. Nasuprot tomu, ima razorne potencijale. Segregacija koja je postojala kasnih osamdesetih u Jugoslaviji prenijela se u novu državu. Na dobiti jedne grupe nad drugima stvarala se nova elita. Polšek upozorava da je igranje s valutom igranje sa svetom kravom jer su inflacije koje su izmaknule iz ruku naivnih inflacionista zaustavljene vojnim pučevima, diktaturama i ratovima, a istodobno su stvarale tisuće iluzija o povećanju nadnica. Inflacija je čarobni štapić koja igra na neznanje, dapače, ona je opij za narod, rezolutan je Polšek.

Okrugli stol, koji je vodio pročelnik Odjela Marijan Kostrenčić, dao je valjani izazov pobornicima devalvacije nacionalne valute. Japan, Brazil i Kina možda mogu devalvacijom pokrenuti gospodarstvo, ali postoje znatne komparativne razlike tih zemalja i Hrvatske. Tečaj mora biti na usluzi nacionalne ekonomije, a ne nekih političkih projekata u kojima se gubi uloga kune kao valute, već se radikalno mijenja u transakcijsko sredstvo. Pričama o velikim planovima mjesto je na izborima, a u stvarnom životu treba napokon stvoriti dalekosežnu industrijsku politiku.