San u bronci

Dvadeseta, jubilarna, obljetnica postavljanja i blagoslova novih vratnica Katedrale Sv. Stjepana u Hvaru, djelo Hvaranina akademskog kipara Kuzme Kovačića, proslavljena je u subotu 20. studenoga u katedrali. Vratnice su postavljene u vrijeme posvemašnje dugogodišnje obnove katedrale pod vodstvom stručnjaka konzervatorskog zavoda iz Splita, ravnatelja Davora Domančića i Joška Belamarića u dogovoru sa župnikom.

Inauguracija tog važnog djela moderne sakralne umjetnosti izazvala je brojne pozitivne odjeke, a sam autor dobio je sve pohvale i nekoliko nacionalnih nagrada za svoje djelo, koje je predstavljeno kao majstorska sinteza tradicije i moderniteta s dubokim vjerskim nadahnućem. Pokojni akademik Kruno Prijatelj napisao je pred dvadeset godina, prigodom inauguracije: „Uvjeren sam da Kovačićev portal predstavlja kapitalno djelo ne samo naše moderne skulpture i dosljednu evokaciju samo njemu svojstvena izraza, već i ostvarenje koje će se svojom umjetničkom snagom i povezanošću s tlom izvanredno uklopiti u pročelje te rumenom patinom prožete zadnje velike katedrale građene od lokalnih umjetnika na hrvatskoj jadranskoj obali povezavši prošlost i sadašnjost, likovni govor današnjice i duboku i iskreno doživljenu duhovnost.“

U programu proslave toga važnog događaja, posebno za mjesnu Crkvu i grad Hvar, 20. obljetnice postavljanja vratnica Hvarske katedrale, sudjelovali su hvarski biskup Slobodan Štambuk, župnik don Mili Plenković, likovni kritičar Milan Bešlić, povjesničar umjetnosti i konzervator akademik Radoslav Tomić i Kuzma Kovačić. Premda iz opravdanih razloga jedan od najzaslužnijih za postavljanje novih vratnica, onodobni župnik u Hvaru i generalni vikar Hvarske biskupije mons. Josip Šantić nije mogao biti na proslavi, nije propustio bar u pismu iznijeti svoja sjećanja na vrijeme stvaranja i postavljanja vratnica u pisanom obliku organizatorima s ponosom je i radošću istaknuo da su nove vratnice na Hvarskoj katedrali u onom teškom vremenu za njega značile ostvarenje sna, jer je osjećao da će javno izlaganje i postavljanje prvoga umjetničkog sakralnog djela u slobodnoj Hrvatskoj omogućiti dublje i slobodnije svjedočenje vjere. Uz djelovanje mons. Šantića kao hvarskoga župnika vezuje se i potpuna obnova Hvarske katedrale, izrada i postavljanje novoga glavnog oltara u katedrali te skulptura slavnih hvarskih književnika Petra Hektorovića i Hanibala Lucića, također djela Kuzme Kovačića.

Biskup Štambuk istaknuo je da su katedralne vratnice ostvarene kao plod iznimna zauzimanja tadašnjeg župnika don Josipa Šantića te da je u tom djelu došla do izražaja sloga svih Hvarana. S posebnom radošću biskup je istaknuo da je osobno imao sreću i čast blagosloviti nove vratnice, koje su, kako je na njima zapisano, postavljene u vrijeme pape Ivana Pavla II, biskupa Slobodana i hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.

Govoreći o svom djelu, kipar Kovačić otkrio je da je nadahnuće za vratnice Hvarske katedrale, kao i za svoja (sakralna) djela, nalazio u živom vrelu svoje vjere, sveukupnoj kiparskoj tradiciji te u ljubavi prema baštini i zavičaju u kojem je poniknuo. Svaki umjetnik čitavog života sanja djelo koje će biti potpuni izraz njegovih umjetničkih i životnih uvjerenja, a vratnice Hvarske katedrale ostvarenje su toga njegova sna, istaknuo je Kovačić. Izrazio je, također, radost da su vratnice postavljene u godini ponovne uspostave nezavisne hrvatske države „na Slavu Božju i Domovini na dar“ te se prisjetio s ponosom da je predsjednik Tuđman darovao papi Ivanu Pavlu II. brončani odljev reljefa s vratnica Gospa s Djetetom za njegova prvoga državničkog posjeta Svetoj Stolici svibnja 1991. Zahvalio je svima koji su mu davali potporu u radu, osobito roditeljima i svojoj obitelji, a posebice mons. Šantiću, pokojnom biskupu Celestinu Bezmalinoviću i biskupu Štambuku, koji je 15. studenoga 1990. blagoslovio vratnice.

U izlaganju o stvaralaštvu Kuzme Kovačića likovni kritičar Milan Bešlić istaknuo je Kuzminu uronjenost u vjeru i baštinu te istobitnost dviju sastavnica njegova bića – umjetnika i vjernika. Kuzma je, po njegovu mišljenju, tvarnost znao oblikovati tako da je u kiparsku formu unio kršćansku duhovnost, vrijednosti koje susrećemo u djelima velikih umjetnika, književnika (pjesnika) ili pak skladatelja europske kulture i uljudbe. Kao baštinik znanja modeliranja volumena koje dolazi iz tradicije, izrazio je lakoćom majstora stvarnost i smisao ovoga djela – Vrata jesu Krist – sintezom likovnog izraza koja pokazuje i svjedoči da mu je kiparska riječ živa kao što mu je živa i vjera, zaključio je Bešlić.

Akademik Tomić govorio je o plodonosnoj vezi naručitelja i autora sakralnih umjetničkih djela, koja je u povijesti Crkve u nas i u svijetu dala vrhunske umjetničke rezultate. Za obnovu hrvatske sakralne umjetnosti (u Hvarskoj katedrali), rekao je, naručitelj je pronašao tada mlada kipara, od kritike već srdačno prihvaćena umjetnika, vjerujući da on žarom duhovnosti i mladosti može svladati tako zahtjevnu zadaću. Usporedivši po značenju to djelo sa znamenitom freskom Iva Dulčića u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu, koja je ključna za slobodu naše umjetnosti i društva u onom vremenu totalitarnog i protuvjerskog komunizma, Tomić je ustvrdio da su vratnice Hvarske katedrale gotovo jednako važne jer su zaključile to vrijeme tako da je Kovačić pokazao kako je katoličanstvo i na polju umjetnosti vitalno. Na suvremen način, simboličkim govorom i postupkom, „kroz materiju drhtavu i svijetlu poput mora“, odgovorio je na goruća likovna i društvena pitanja autentično i uvjerljivo, upravo kao krunski svjedok suvremenoga kiparstva u Hrvatskoj, zaključio je akademik Tomić.

U umjetničkom dijelu programa hvarski glumac Tonči Novak pročitao je sonet Jakše Fiamenga Kuzmine vratnice, a Klasični duo iz Splita, glazbenici Majda Goluža (violina) i Paul Coleman (gitara) izveli su skladbe Schumanna, Bacha, Gounoda, Schuberta, Zajca, C. Saint-Saensa i Handela.

Proslavi je pridonio i hvarski ogranak Matice hrvatske sudjelovanjem matičara, uz brojnu publiku, u radosti toga važnog kulturnog događaja – slavlja zajedničkog pothvata i sloge svih Hvarana.