Inteligentno, originalno, zanimljivo

Multimedijski pristup, originalna prezentacija i međustrukovna suradnja jamče uspjeh kreativnom projektu

Pjesništvo se od davnine ubrajalo među stožerne umjetničke izričaje, a potvrdu za to lako ćemo pronaći i u mitologiji. Čak trećini Apolonovih muza, naime, u opisu radnog mjesta stajala je briga o nekom od različitih oblika poezije. Usporedbe radi, slikarstvo, kiparstvo ili arhitektura – dakle likovnost – nisu se zajednički uspjeli izboriti ni za jednu jedinu muzu! U takvoj konstelaciji ljubavna je poezija imala povlasticu uživati u ekskluzivnoj zaštiti Erate, vlastite muze. Danas se pak čini da cjelokupna umjetnost, a samim tim i ljubavna poezija, nema više ni naravnih, a kamoli nadnaravnih zaštitnika te je posve ustuknula pred površnim i zaglupljujućim frivolnostima što vladaju sviješću suvremenoga čovjeka. I doista, kakve šanse u pobuđivanju ikakva interesa mladih ljudi može imati, primjerice, neka novoizdana zbirka ljubavne poezije kada joj ozračje kreiraju sapunice, big brotheri, pjevanja odnosno plesanja sa zvijezdama te slični agresivno zatupljujući pseudospektakli i pseudosenzacionalizmi? A povrh svega pobrojanog, valja se još posvetiti i internetskim zavodljivcima poput Facebooka i(li) Twittera! Poezija, dakle, neizbježno postaje područje konzumiranja obrazovane i u sebe sve zatvorenije elite. Da bi se poezijom pokušalo doprijeti do koliko-toliko šireg kruga mlađe populacije, barem one osvještenije i intelektualno zrelije, valja biti iznimno dosjetljiv i prilagodljiv. Ali kako to učiniti? Rješenje zasigurno ne leži u snižavanju umjetničkih kriterija odnosno drastičnoj komercijalizaciji sadržaja, ili pak u agresivnu marketingu; takvi postupci, kada je umjetničko stvaralaštvo u pitanju, naprosto nisu kadri dugoročno polučiti bilo kakve pozitivne rezultate.

Prije nekoliko tjedana skupina darovitih ljudi, svojevrsni kreativno-intelektualni dream team, ipak je uspio realizirati projekt koji omogućuje posve nov i zanimljiv doživljaj poezije. Tajna njihove uspješnosti leži u radikalno multimedijskom pristupu i nadasve originalnoj prezentaciji. O čemu je točno riječ? Producent projekta Branko Kostelnik, naime, na spomenutu je projektu uspio okupiti vrhunske predstavnike iz nekoliko različitih struka odnosno djelatnosti. U ulozi izbornika našao se tako teoretičar književnosti i ugledni sveučilišni profesor Krešimir Bagić, pjesme su čitali prvaci zagrebačkoga HNK Alma Prica i Goran Grgić, na popratnoj glazbi možemo zahvaliti članovima kultne art-rock skupine Roderick Novy Risti Ibriću i Marku Križanu, dok je za likovnu komponentu bio zadužen jedan od ponajboljih hrvatskih crtača srednje generacije Tomislav Buntak. Konačan rezultat njihove plodne suradnje postavljen je – kao digitalno audio-vizualno izdanje Večernjeg lista – na internet.

Ali krenimo redom. Tema je, dakle, bila hrvatska ljubavna poezija, posve osmišljena u znaku broja 20; razdoblje je 20. stoljeće, a Bagić je odabrao 20 pjesnika i isto toliko pjesama. Zbirku nazvanu Odvedi me do ruba šume – u tu svrhu posegnut će za većim dijelom naslova pjesme Anke Žagar – lucidno je podijelio na tri dijela: Tajna duše (po dijelu stiha iz pjesme Srodnost Antuna Gustava Matoša), Zašto ti je tijelo odjedanput plamen? (po stihu iz pjesme Gorenje Antuna Branka Šimića) i Gromovi su opasni u poljima (po stihu iz pjesme Približavanje oluje Slavka Mihalića). Pored spomenutih, u Bagićevu izboru pronaći ćemo i ove pjesme: Izbrisane stope Side Košutić, Misao na nju Tina Ujevića, Ljubljeni o vjereniče... Dore Pfanove, Noć tajanstva Dobriše Cesarića, Blago Maka Dizdara, O slatko li je... Milana Begovića, Usnuli mladić Vesne Parun, Čudno je to čudo Miroslava Mićanovića, Cvijeti Zuzorić Luke Paljetka, Saletjet će nas Sonje Manojlović, Pjesma nad pjesmama Janka Polića Kamova, Naša ljubav Ivana Slamniga, Kako da te oslovim Branka Maleša, Totalno se zapalio za umjetnost Sanje Pilić, Amerika Borisa Marune i Svit od cigal Eveline Rudan. Bagić, dakle, ne robuje stereotipima, ni greatest hits koncepcijama; njegov izbor iskren je, subjektivan i onako šmekerski. Ipak, dva pjesnika već na prvi pogled nedostaju, za što postoje uvjerljiva objašnjenja. Prvi od njih – veliki Danijel Dragojević – naime, osobenjak je koji ne trpi da ga se stavlja u bilo kakve grupne kontekste, čega će se Bagić, kao njegov veliki štovatelj, pridržavati, dok su za izostavljanje drugoga – Krešimira Bagića osobno – odgovorne skromnost i samozatajnost. Ipak, subjektivnosti usprkos, Bagić strogo poštuje dva egzaktna kriterija: uravnoteženost početka, sredine i kraja 20. stoljeća te podjednaku zastupljenost pjesnika i pjesnikinja.

Nakon izbora pjesama, pristupilo se njihovoj interpretaciji. Alma Prica i Goran Grgić odradili su to više nego dobro, na trenutke i maestralno. Njihove recitacije bremenite su glumom i suptilno iskazanim emocijama što nikada ne zapadaju u pozersko glumatanje koje bi nam moglo odvratiti pažnju od osnovnih pjesnikovih ideja.

Ilustracije Tomislava Buntaka uz pjesme Srodnost A. G. Matoša (lijevo) i Misao na nju Tina Ujevića (desno)

Na Almin i Goranov glas glazbeno se nadovezao Roderick Novy, ekipa kojoj je izmaknula Nagrada hrvatskog glumišta u kategoriji za najbolju glazbu – riječ je o predstavi Paralelni svjetovi Roberta Raponje – ponajprije i najvjerojatnije iz banalnog razloga što ove godine spomenuta kategorija uopće nije bila predviđena za nagrađivanje. Rista Ibrić i Marko Križan u zbirci Odvedi me do ruba šume stvaraju i izvode kreativnu, osviještenu i s ritmom pojedinih pjesama posve usklađenu glazbu koja sjajno pridonosi njihovu ugođaju. Služe se violinom, gitarom, klavirom, sintisajzerom, saksofon, pa čak i irskim buzukijem. Uz Pjesmu nad pjesmama nema nikakvih instrumentalnih zvukova, ali to je kreativna i svjesno izazvana, rekli bismo cageovska tišina.

I šećer na kraju! Svaku pjesmu, nakon pozorna preslušavanja, prefekcionistički je ilustrirao Tomislav Buntak. Njegov osjećaj za finu i suptilnu erotiku ovdje će doći do punog izražaja, a kolopleti žućkastozlatnih linija u kombinaciji s bjelinom papira tvorit će kompozicijske obrasce doista začudne snage i životnosti.

Odvedi me do ruba šume mali je multimedijski biser, Nijemci bi rekli Gesamtkunstwerk u punom smislu riječi.