Deset godina bez velikana

Kolokvij o hrvatskom književniku, pjesniku, novinaru, filozofu, političkom zatvoreniku i borcu za demokraciju Vladi Gotovcu održan je u palači Matice hrvatske u Zagrebu 30. studenog, u povodu osamdesete obljetnice života i desete godišnjice smrti hrvatskoga velikana. O Gotovčevu su liku i djelu govorili predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić, akademici Ante Stamać, Tonko Maroević i Josip Bratulić te Jelena Hekman i Stjepan Sučić. Vlado Gotovac rođen je u Imotskom 1930, a na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu 1963. diplomirao filozofiju. Od 1955 do 1972. radio je u kulturnoj redakciji Radija i Televizije Zagreb kao suradnik i urednik emisija Panorama, Portreti i susreti, Riječi i vrijeme i dr. Uređivao je časopise Međutim i Razlog, koji su obilježili cijelu generaciju pjesnika i književnih kritičara i u velikoj mjeri utjecali na razvoj suvremene hrvatske poezije.

Kao jedan od najvažnijih suvremenih hrvatskih pjesnika, Gotovac se istaknuo nizom zbirki koje odlikuje bliskost filozofskom diskursu i promišljanju pjesničkih tema te stalno zanimanje za egzistencijalnu ugroženost pojedinca. Kao istaknuti sudionik Hrvatskog proljeća i glavni urednik Hrvatskog tjednika, Gotovac je 1972. zbog delikta mišljenja uhićen i osuđen na četiri godine zatvora. Nakon intervjua švedskoj televiziji u kojem je ponovio svoja antitotalitarna i humanistička stajališta ponovno je zatvoren i 1981. osuđen na dvije godine zatvora te četiri godine zabrane javnoga djelovanja. Objavio je tridesetak knjiga poezije, eseja, radiodrama, kritika i publicistike, a osobno književno, novinarsko i javno iskustvo opisao je u knjizi Moj slučaj (1989).

Istupima i radovima Gotovac je od ranih 50-ih neumorno zagovarao ideju slobode i prava čovjeka i pojedinca, pozivao na moralno preispitavnje društva i bez susprezanja upirao prst u one koji su radili protiv hrvatskoga društva. Kao predsjednik Matice hrvatske (1990–1996) održao je 30. kolovoza 1991. čuveni govor Generali, Hrvatska se ne boji ispred zgrade Hrvatskoga radiše, tadašnje Komande V. vojne oblasti Vojnog suda u Zagrebu, u povodu prosvjeda majki vojnika koji su silom zadržani u JNA.

Gotovac je i jedan od utemeljitelja Hrvatske socijalno-liberalne i Liberalne stranke i više je puta biran u Hrvatski sabor.

„Kao i sve snažne osobe, Vladimir Gotovac bio je čovjek koji nije mogao proći da onime što je radio i govorio ne izazove neku reakciju“, kazao je Igor Zidić, otvarajući kolokvij i svoje Sjećanje na Vladu Gotovca. Govoreći o Gotovčevoj polemičnosti, Zidić je ustvrdio kako je njegov primjer najbolje pokazao „kako možemo povezati svoje različitosti, mišljenja i dati pravac koji je demokratičan i svrsishodan“. Prisjetio se i Hrvatskog proljeća i Gotovčeve uloge u borbi za demokratski ustroj, ističući kako se „Gotovac tada držao časno i dostojanstveno, ne odustajući ni od jedne svoje ideje“. O temeljnim misaonim i poetičnim prijeporima u poeziji Vlade Gotovca govorio je Ante Stamać, čitajući najbolje Gotovčeve stihove i prisjećajući se njihove suradnje u Razlogu. Promatrajući Gotovca i kao filozofa, u njegovoj je misli pronašao „spoj Nietzschea i Schopenhauera“, ističući da je u radu i promišljanju Gotovac bio „primjenjivi ničeovac“. „Zbog ambicije za povezivanjem jastva i lirike teških sadržaja, njegovo je pjesništvo ostalo nerazumljeno“, ustvrdio je. Dok je o Poetici i etici u djelu Vlade Gotovca govorio Josip Bratulić, o Gotovčevoj potrebi da „progovara poezijom i kroz poeziju drugih“ izlagao je Tonko Maorević, promatrajući Gotovca kao čitatelja poezije drugih pjesnika, koja mu je osobito u vrijeme kada je bio u zatvoru, „omogućavala dijalog koji na drugi način nije mogao ostvariti“. Citirajući brojne Gotovčeve stihove o pjesnicima prošlih, ali i njegove generacije, zaključio je kako je Gotovac podigao ljestvicu i da „nakon njega hrvatska poezija ne može biti kakva je bila prije“. O svakodnevnom u poetici Vlade Gotovca i njegovoj nedovoljno istraženoj proznoj ostavštini koja „ima snagu njegove poezije“ govorila je Jelena Hekman, a o Vladi Gotovcu u Matici hrvatskoj Stjepan Sučić. Kolokvij je završio raspravom i prigodnim riječima okupljenih u sjećanje na velikoga hrvatskog kozmopolita i humanista.