Živo sjećanje na glumačku veličinu

U komornoj dvorani Zagrebačkoga kazališta lutaka 23. studenog održan je skup sjećanja na Fabijana Šovagovića (1932–2001), koji je glumačkim stvaralaštvom snažno obilježio drugu polovicu protekloga stoljeća. Broj izlagača i slušatelja još je jednom potvrdio koliko je živo sjećanje na velikoga glumca i koliko ga se njegovi kolege i prijatelji rado prisjećaju. Uvodno izlaganje održao je redatelj i teatrolog Miroslav Međimorec, koji je istaknuo kako je taj skup tek skroman prinos oživljavanju velikana hrvatskoga glumišta, ali izvire iz potrebe da se ne zaborave temelji, povijest i iskustvo koji su to glumište oblikovali.

Anja Šovagović-Despot pročitala je ulomak iz očeve knjige Glumčevi zapisi o tome zašto svi glumci žele igrati Hamleta, dok je Dragan Despot čitao iz knjige njezinih sjećanja anegdotu o susretu slavnoga glumca i pjevača Gibonnija. Boris B. Hrovat prisjetio se Šovagovićeve protejske promjenjivosti na pozornici, ali i postojane dosljednosti u životu. Podsjetio je na šaroliku paletu likova koje je dočarao na filmskom platnu, među kojima se posebno ističu Joža Sveti u Brezi, Mile Vrbica u Štivičićevim Divljim svinjama, intelektualac-alkoholičar u Hadžićevu Novinaru i opsesivni statističar u Tadićevu Ritmu zločina, ali i Đuka Begović i slavni Sokol.

Tog glumca, koji se i u kazališnom životu slobodno kretao među mnogim pozornicama (od Bašićeva Teatra u gostima do zagrebačkoga HNK) i likovima (od Shakespeareovih do Beckettovih), prisjetila se i teatrologinja Antonija Bogner-Šaban kao gledateljica i teoretičarka. Redatelj Georgij Paro dočarao je svoje profesionalne i životne susrete s njime, a glumica Nada Subotić sjetno se i razdragano prisjetila zajedničkih kazališnih nastupa. Riječi uvodničara dopunjene su ulomcima snimki Šovagovićevih predstava i filmova, među kojima je prikazan i prizor iz znamenite drame Sokol ga nije volio u režiji Branka Schmidta te dio iz predstave U logoru Miroslava Krleže u režiji Branka Gavelle, u kojoj je Fabijan Šovagović glumio natporučnika Lukacza.

Skup je plod suradnje Hrvatskoga kulturnog vijeća, Hrvatskoga društva dramskih umjetnika, Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa, Hrvatskog slova i Zagrebačkoga kazališta lutaka, koje je bilo domaćin. Održava se jednom godišnje, drugi put zaredom. Prvi skup bio je posvećen slavnome glumcu Svenu Lasti, a idućih godina namjera je nastaviti niz susreta kazališnih ljudi sa svrhom prisjećanja na velikane koji su obilježili hrvatsko glumište, a od njih ostaje tek koja snimka, slika i živa sjećanja onih koji su s njima surađivali ili im se divili iz tame gledališta.