Virtouznost pod krinkom

Kao što naziv kanadske, najveće umjetničke kolonije na svijetu, Cirque du Soleil, asocira na cirkus okrenut Suncu, ali i Sunčev i krug osunčane društvene energije (franc. cirque = cirkus; cercle = krug, društvo; Soleil = Sunce, suncokret), tako i naslov njihove najpoznatije i prve predstave Saltimbanco, što uz kazališne i operne spaja elemente glazbenoga i svjetlosnoga showa, a koja je od 17. do 21. studenoga 2010. gostovala u zagrebačkoj Areni, u sebi krije jezične „usporednice“, upućujući na multikulturnost i na estetiku viđenoga spektakla. Francuska riječ saltimbanque označava akrobata, lakrdijaša, cirkusanta, uličnoga performera, skrivajući značenja skakanja na klupi, dasci, sudbinsko skakanje, akrobatsko-egzistencijalnu kušnju (tal. saltare = skočiti, preskočiti; saltare in aria = poletjeti u zrak; cosa ti salta in mente? = što ti pada na pamet?; banco = klupa; banco di prova = kamen kušnje).

Kao što scenografija sugerira međuigru zemaljske kupole i sunčanoga kretanja, spoj klupa-dasaka pokrivenih kaleidoskopskim laticama koje u prostoru za orkestar i ples te za akrobate i klaune prikazuju svjetoliku ljuljačku pokrivenu ornamentima Zemljina i Sunčeva okreta/pokrivača, tako se i vizualno, u kostimima suncolika spektra stopljenima s tijelom izvođača i u zvukovima, vokalima, instrumentima i tonovima priziva umjetnost, sloboda i mir cijeloga svijeta. Predstava započinje i okončava dolaskom kočije, histrionskih putujućih, ali i sunčanih kola što simboliziraju pomicanje Sunca od izlaska do zalaska: pod predočuje zemlju, baldahin nebo, a stup os svijeta. Dramaturško-redateljsko-producentski krug domišljen je kaleidoskopskom strukturom koja pripušta točke i umjetnike u okular svjetlosti (u Zagrebu neobično slaba intenziteta), oblikujući i dosljedno strukturirano događanje što se zrcalno reflektira u dvama dijelovima 140-minutne spektakularne večeri za 5000 gledatelja.

U prvom dijelu izmjenjuju se zemaljski elementi: uz orkestar i ženski vokal prateća performersko-klaunska povorka, ljudi od gume, vježbači na kineskim štapovima, klaun s dogovorenim bacačima lopte iz „publike“, plesači, žongliranje, borilačke vještine, skakanje na dasku, argentinske udaraljke, step s artistima u bojama sunca, a u drugom nebeski elementi i boje: uz pjevanje i bend performersko-klaunska povorka, ruska ljuljačka, dvije djevojke u plavom na trapezu, ples, maskirane figure, klaunova igra s navodnim odabranikom iz publike, izdržaji do lebdenja dvojice akrobata, atraktivni umjetnici na letećim konopima koji tvore još jedan kaleidoskopski ornament, uz završno njihanje prema nebu, svijetu i slobodi svih sudionika. Uz tu zemaljsko-nebesku cirkusku priču prikazana je i ona koja fingira barokni svijet, od Baruna do ljudi s fenjerima i zabavljača Barokista, i ona koja zaokružuje „cirkus u cirkusu u cirkusu“ koji vode Meštar ringa i Spavač (maskiran u životinju), usmjereni na naslonjač dvorske lude.

Pedesetak vrhunskih cirkuskih umjetnika i performera, svjetskih putnika, od kojih su najatraktivnije nastupe pokazali majstorski žongler Luis Miguel Terry Velásquez iz Perua, blizanke Ruslana i Taisiya Bazaliy iz Ukrajine u senzacionalnom duetu na trapezu, udaraljkaški i step-virtuozi Boleadoras Elisabetta La Commare iz Italije i Luis Lopez iz Argentine, i Bungee-nebeski čarobnjaci Virginie Canovas iz Francuske, Roberta Terra Monari iz Brazila, Jakub Plsek iz Češke i Ryan Stephenson iz Kanade, u jedinstvenu su cirkusku predstavu koja je u Hrvatsku došla osamnaest (!) godina nakon premijere 1992. spojili voditelj i utemeljitelj Guy Laliberté, redatelj Franco Dragone i kreativni ravnatelj Gilles Ste-Croix. Bez rodnih, spolnih, etničkih i drugih stereotipa i razlika Zagrebu su, sa 180 tona opreme i 25 tehničara, pružili zrcalo virtuoznosti pod krinkom metropole.