Prvi na kulturnoj listi Europe

Na zasjedanju UNESCO-ova odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta u Nairobiju, sve 24 članice prepoznale su vrijednost hrvatske tradicijske baštine te je jednoglasnom odlukom, uz tri tradicije iz Kine, ojkanje uvršteno na UNESCO-ovu listu nematerijalne ugrožene Svjetske baštine.

Hrvatska je ojkanje (koje se u Dalmatinskoj zagori naziva treskanjem, u zadarskom zaleđu orzenjem, na karlovačkom području rozganjem) kao „kulturnu tehniku kojoj prijeti izumiranje“ dužna zaštititi od potpunog nestajanja.

Taj „oblik prastarog predslavenskog balkanskog pjevanja, koji su, prema istraživanju poznatog etnologa Milovana Gavazzija, ´Hrvati našli, usvojili i sačuvali´“ podrobno je već opisan i na UNESCO-ovim mrežnim stranicama, gdje stoji i da je „jedan od najstarijih oblika višeglasja; ono je navodno starije od srednjevjekovne dijafonije iz koje se kasnije razvila klasična polifonija.“ Što se tehnike tiče, objašnjeno je da pjevanje koje „traje toliko dugo, koliko izvođačima takoreći izdrži dah“, melodije su „zasnovane na ograničenoj, najčešće kromatskoj, tonalnoj ljestvici“, a tekstovi, stoji dalje u objašnjenju, „variraju od klasičnih ljubavnih, pa sve do modernijih sa socijalnim ili političkim temama“.

Međuvladin odbor UNESCO-a za nematerijalnu baštinu što je od 15. do 19. studenoga zasjedao u Nairobiju već je u prva dva dana odlučio na popis nematerijalnih svjetskih kulturnih dobara uvrstiti sva tri hrvatska prijedloga – uz ojkanje, bili su to licitarsko srce i Sinjska alka. Takav je čin, zadovoljno je istaknuo ministar Biškupić, „potvrda važnosti hrvatskih kulturnih fenomena koji su prepoznati kao svjetska kulturna baština“.

Nakon posljednjega sastanka UNESCO-ova odbora, Hrvatska sada ima devet nematerijalnih dobara i jedno ugroženo nematerijalno dobro na popisu, čime je postala europska zemlja s najviše kulturnih dobara na toj UNESCO-ovoj listi.

Podsjetimo, u Abu Dhabiju 2009. na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva upisano je sedam hrvatskih dobara nematerijalne kulturne baštine: dubrovačka Festa sv. Vlaha, dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja, godišnji proljetni ophod Kraljice (Ljelje) iz Gorjana, procesija Za križen na otoku Hvaru, godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva i čipkarstvo u Hrvatskoj (Pag, Hvar, Lepoglava).

Biškupić je najavio predlaganje sokolarstva te, zajedno sa susjednim zemljama, mediteranske kuhinje, za upis na tu UNESCO-ovu listu, a jedan od budućih prijedloga moglo bi biti i Nijemo kolo.