Koncerti Ide Gamulin, Sretne Meštrović i Collegiuma PRO Musica Sacra

piše Jana Haluza

Tri su koncerta u protekla dva tjedna pokazala kako žene u hrvatskoj glazbi imaju posebno mjesto i svoje načine doživljaja svoje uloge u društvu. Slučajno ili ne, upravo oko Dana svete Cecilije, mučenice i zaštitnice glazbe, poezije i slijepih (22. studenog) oglasile su se naše ugledne glazbenice raznolikih umjetničkih viđenja uvijek u uskoj vezi s trenutkom, mjestom i kontekstom djelovanja koje svojim muzikalnim ušima pozorno osluškuju.

Ida Gamulin

Lirski pijanizam Ide Gamulin

Izvorna želja pijanistice Ide Gamulin bila je da slavljenički koncert pod naslovom Mojih 25 godina smjesti na dan smrti svojega omiljenog skladatelja Franza Schuberta, 19. studenog, ali je Dvorana Lisinski iz tehničkih razloga njezin termin pomaknula na večer prije, što se nesretno poklopilo s nesvečarskim ozračjem Dana sjećanja na žrtvu Vukovara. Tako je koncert pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, čak s njegovom skladbom na programu, protekao bez njegove nazočnosti, kao i bez nazočnosti mnogih koje bi pijanistički recital kao rijetka koncertna forma mogao i trebao zanimati. Stoga se u još komornijem, intimnijem izdanju, tiho i lirski intonirano, Gamuliničin nježni, upravo ženski ton, idealno širio zvonkom akustikom Male dvorane Lisinski, jednako u slutnji čembala u četiri elegentne sonate Domenica Scarlatija, kao i u romantičarskim maštanjima u poetičnim rukopisima Chopina, Schuberta i Liszta sve do novijih, ali ne i avangardnijih ostvarenja novije glazbe. Iz Josipovićeva je opusa odabrala skladbu Jubilus, koju je praizvela ratne 1992. na Osorskim glazbenim večerima i zamolila skladatelja da u njoj posvećenu minijaturu utka motive njezina omiljena božićnog napjeva Narodi nam se kralj nebeski. Scarlattijeve su je sonate podsjetile na profesora Juricu Muraja, kod kojega je diplomirala na Muzičkoj akademiji i koji je u nju usadio ljubav i osjećaj za autentičnost prema starim majstorima. Njezin je perlasti ton, doduše proizišao iz povijesno osviještene koncepcije izvedbe, ovdje bio začinjen njezinom urođenom romantičnom naravi. U Chopinova se tri nokturna njezina romantična narav stopila s urođenom poetičnošću, razotkrivenom u vlastitom prepjevu Byronove poeme, koji je pročitala uz skladbu Dolina Obermann iz talijanskoga dijela ciklusa Godine hodočašća Franza Liszta. Bila je to ujedno promocija njezina obljetničarskoga CD-a u izdanju Croatia Recordsa na kojemu su pohranjene četiri skladbe (Brahmsova 2. sonata, Prokofjevljeva 4. sonata, Lisztova Dolina Obermann i Papandopulov Zdenkin striptiz) snimljene u trima različitim umjetničinim fazama karijere (1983–1994–2009). Na albumu ta Lisztova skladba svjedoči upravo o trenutku od kojega Ida Gamulin broji svoj jubilej: koncertni debut u londonskome Queen Elizabeth Hallu i snimanje LP-a za tvrtku EMI-Mava, kao rezultat osvajanja nagrade Myra Hess. U Londonu je kod Alfreda Brendela dotjerivala interpretaciju Schubertove glazbe, što je odrazila u opuštenoj i pjevnoj frazi skladateljeve Mađarske fantazije i dva Klavirska komada. Za kraju u prisutnosti same Zdenke u publici (skladateljeva udovica Zdenka Papandopulo) izveden je salonski izazovni Zdenkin striptiz Borisa Papandopula. Ako se itko pitao može li recital Ide Gamulin proći bez glazbe Dore Pejačević, dobio je odgovor u dodatku: nikako. Koncertnu je večer pijanistica zaključila stavkom Ljubica iz ciklusa Život cvijeća.

Sveta Cecilija kao trajno nadahnuće

U subotu, 20. studenog, koncert ususret blagdanu Svete Cecilije održao je komorni zbor Collegium Pro Musica Sacra. Rijetkost je na našoj glazbenoj sceni da neko izvođačko tijelo sustavno promiče sakralnu glazbu katoličke provenijencije u punom opsegu cjelokupne glazbene povijesti, od prvih sačuvanih izvora sve do najnovijih ostvarenja. Još je rjeđe da se programi posvećuju jednoj osobi, svecu, odnosno svetici, i otkrivaju različita nadahnuća skladatelja tijekom stoljeća. Osnažen čak dvjema nagradama koje su primili u ovoj godini (Zlatna plaketa na 10. natjecanju pjevačkih zborova ovoga travnja u Zagrebu, te Zlatna medalja na 5. međunarodnom zborskom natjecanju u Bratislavi u svibnju) Collegium se pod vodstvom dirigentice Ive Juras prihvatio nemale zadaće, jer, suočeni s osobnošću zaštitnice glazbe, skladatelji su svih razdoblja bili izazvani na najsloženije skladateljske vratolomije. Amaterski zbor u najboljem smislu riječi, zajedno sa svojom umjetničkom voditeljicom, sestrom Cecilijom Pleša, smjelo je slagao program usmjeravan kronološkim redom od najtežih polifonija prozirne renesansne teksture (Tomas Luis de Victoria, Julije Skjavetić i Giovanni Pierluigi da Palestrina), sve do romantičarskih ostvarenja (Charles Gounod), na kraju se trajno zadržavši na 20. stoljeću i reprezentativnim primjercima domaćega stvaralaštva (Josip Kaplan, Anđelko Klobučar, Anželko Igrec i Miroslav Magdalenić). Skladatelji Britanskog otočja već su tradicionalno skloni nadahnućima Svete Cecilije, pa tako i oni prve polovice 20. stoljeća. Središnja točka večeri bila je Himna svetoj Ceciliji Benjamina Brittena, koja je krucijalno djelo u njegovu repertoaru, a i sam je rođen na Dan svete Cecilije. Uz odlično intoniran zbor tonsku je sliku osvijetlio anđeoski sopran Maje Mejovšek, koja je čistim glasom i ujednačenim pjevom posebno zablistala i u Elgarovoj himni Ave verum corpus, a koncert je završio skladbom And I Saw Another Angel još jednog Britanca, Brittenova i Elgarova suvremenika, Charlesa Villiersa Stanforda s muzikalnim tenorom Željkom Jurašinovićem. Ostali solisti Collegiuma bili su umjetnička voditeljica skupine, inače altistica, s. Cecilija Pleša, i bas Robert Kavazović, dok su pjevani dijelovi intonativno i tonski zvučali sigurnije u skladbama koje je na klaviru pratila Konstilija Markota.

Pijanistička valkira Sretna Meštrović

Kao da nije planirala, Sretna Meštrović cjelovečernji je solistički recital u dvorani Muzeja Mimara smjestila točno na Dan svete Cecilije, 22. studenog. Jer ta istaknuta umjetnica iznimne karizme i stvaralačke vizije sigurno ne mari za povode, obljetnice ni konvencije. Njezino je djelovanje individualna akcija od općeg interesa, gesta snažna i odvažna, a odnos prema glazbi kojoj služi istodobno ponizan i strastven. Kako smo mogli vidjeti po sasvim ispunjenoj dvorani, na radost mnogih obožavatelja. Puna energije, ideja i kreativnosti, jedva čeka da u javnosti svoj iskonski talent i visoki izvođački kalibar stavi u službu viših plemenitih ciljeva. Tako se spremno odazvala pozivu zagrebačkog kluba Soroptimist International da održi dobrotvorni koncert, pri čemu bi prihod od koncerta bio namijenjen studiju mladih bez roditeljske skrbi, problem s kojim sigurno suosjeća kao trostruka majka i višestruka profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Soroptimist International Club Zagreb inače je dio svjetske organizacije zaposlenih žena raznolikih profesija koja u 125 zemalja promiče ljudska prava i položaj žena u svim sferama njihova života, putem raznorodnih projekata i aktivnosti. Tako je i Meštrovićkin recital bio namijenjen pomoći upravo dvjema djevojkama, i stoga uobličen u trodobni cirkularni pokret. Već neko vrijeme umjetnica se bavi interpretacijama valcera kroz razne skladateljske vizije i estetike, a na primjeru zagrebačkoga je recitala u grandioznom luku i gradaciji kompleksnosti i intenziteta povezala Hirovite valcere Dore Pejačević, tri valcera Frédérica Chopina, sve do bravuroznih Lisztovih transkripcija i adaptacija Schubertove glazbe (Soiré de Vienne, br. 6) i Gounoda (Valcer iz opere Faust). Taj je karakterističan izdanak posljednje generacije studenata klavira legendarnoga Svetislava Stančića na Zagrebačkoj akademiji ujedno studentica stupova svjetskoga pijanizma kao što su Nikita Magalov i Carlo Zecchi, neštedljivo prebirala po klavijaturi izvlačeći iz nje orkestralnu zvukovnost. U svaki je ton glazbe koja nije njezina, ali je prihvaća kao vlastito dobro, unosila svoj snažan karakter koji se razlaže na milijun tonskih čestica tvoreći sveukupno punokrvni klavirski zvuk prave pijanističke valkire. Bespoštedna prema sebi, večer za pamćenje nadopunila je višeslojnim razlaganjima anđeoskih valcera Johannesa Brahmsa u dodatku.