Kazališni globus - svijet

Moskva – Ivan Popovski, s čijim smo se radom susretali i u Hrvatskoj na sceni Studija Fomenko postavio je Alicu iza ogledala, Carrollov klasik, koji u ovoj produkciji traje puna tri i pol sata.

Ono čim je predstava osvojila publiku i kritiku jest – vizualni dizajn, za koji kažu da se u Moskvi dosad nije vidio i da ovaj segment scenske umjetnosti podiže na novu razinu. Scenografiju je osmišljavao cijeli tim stručnjaka u kojem je sudjelovao i sam Popovski, dok je za kostimografiju odgovorna Angelina Atlagić. Sama produkcija manje je atraktivna i definitivno preduga, ali je čudesne slike ipak pretvaraju u vrlo zanimljivu predstavu koja se bavi halucinogenim svijetom Lewisa Carrolla. Ni glazbena kombinacija narodnih pjesama i operetskih arija nije naišla na oduševljenje svih, ali vizualna atraktivnost ove predstave natjerala je sve da joj oproste duljinu i često spor ritam.

Milijardu kuna za kazalište

Stratford – Točno milijardu kuna koštalo je troipolgodišnje renoviranje kazališta i radnih prostora Royal Shakespeare Company, a obnovljeni je kompleks upravo otvoren za javnost. Kako cijeli projekt još nije dovršen, prve predstave u radikalno obnovljenom teatru održat će se tek na proljeće. Glavna promjena jest da je gledalište ovim zahvatom sad manje za oko 400 mjesta (sad ih prima 1040), ali i znatno bliže pozornici pa se nitko više u RSC neće osjećati kao na stadionu, što su bile primjedbe koje su se ranije čule. Hrvatska kazališta – koja nisu dobila ni novu zgradu ni ovako drastičnu adaptaciju nekih pedesetak godina – mogu samo sanjati o ovakvom ulaganju u kulturu. RSC s novim kazalištem kreće i u novu atraktivniju medijsku kampanju. Najavu za sezonu napravili su u stilu holivudskog trailera za film (može se pogledati na Youtubeu) najavljujući aktivniji pristup oglašavanju i potencijalnoj publici.

Pinter kao spas

New York – U krizi dramskoga kazališta (barem kad je riječ o borbi za publiku) nekomercijalna kazališta u gradu u kojem se sve pa i scenska umjetnost vrti oko novca, znaju da je dobro vratiti se suvremenim klasicima. Odluka da se igra Pintera pokazala se dobitnom kombinacijom u Classic Stage Company na off-Broadwayu. Čak i kad nije riječ o njegovim najslavnijim komadima, Pinter je i dalje dramatičar koji nudi mnogo, a baš su to potvrdile njegove dvije kratke drame Collection i Kind of Alaska u režiji Karen Kohlhaas. Produkcija koja spaja dvije drame napisane u razmaku od dva desetljeća iznimno je angažirana i zabavna, što je rijetkost u scenskim čitanjima Pinterovih drama na američkom kontinentu, slaže se kritika. Uloga koju je u Kind of Alaska svojevremeno proslavila glumice kalibra Judi Dench ili Dianne Wiest sad je glumicu Lisu Emery podigla u sam vrh ovogodišnje njujorške sezone, a sudeći po oduševljenju najuglednijih kritičara ovo uprizorenje Pintera može se također smatrati vrhuncem sezone.

Što je Ivana Orleanska Japanu?

Tokio – Premda Ivana Orleanska sigurno nije nacionalni heroj u Japanu, štoviše, za nju je malotko i čuo, nova produkcija koja nosi njezino ime izaziva odlične reakcije i veliki interes u dalekoj zemlji. Istina, interes publike ne dolazi zbog njezina junaštva ili snažne kršćanske note, ne dolazi ni zbog toga što Akira Shirai, redatelj te predstave misli da francuska junakinja može japansku mladež trgnuti iz letargije u koju ju je dovelo potrošačko društvo.

Glavni razlog popularnosti predstave jedna je od najvećih filmskih i televizijskih zvijezda mlađe generacije Maki Horikita kojoj je uloga Ivane Orleanske scenski debi. Premda su joj tek 22 godine, ona je u posljednjih osam godina na filmu i televiziji osvojila sve nagrade koje se u Japanu mogu osvojiti i smatra se najdarovitijom (i najpopularnijom) glumicom na otoku pa je njezina pojava na sceni kazališta Akasaka medijski događaj i magnet za publiku.