Između tradicije i suvremenosti

Rešenje nakitom jedna je od iskonskih ljudskih potreba. Onaj koji na svoje tijelo, izravno na kožu ili pak na odjeću, stavlja lijepe, izazovne predmete, tim činom naglašava svoju osobnost, estetskim akcentom sugerira svoj karakter ili stav, pa čak izražava određeno religijsko djelovanje. Oblikovatelj nakita pak misli za njega, za osobu koja ga odabire, a svoje misli prenosi u različit materijal, od najdragocjenijih kovina i kamenja do jeftinijih tvorevina kao što su drvo ili plastika. Na području oblikovanja nakita Hrvatska ima bogatu etnografsku i folklornu tradiciju te velik broj autora čija kreativna snaga i tehnička inventivnost doista te privlačne (ali i statusne!) predmete promeću u umjetnički predmet. Zahvaljujući poticaju Ministarstva kulture Republike Hrvatske ostvaren je projekt putujuće izložbe Suvremeni hrvatski nakit koju je u studenom ove godine u Muzeju urbanoga planiranja u Pekingu otvorio ministar kulture mr. Božo Biškupić. Izložba je prvi put predstavljena u svibnju 2008. u Pragu, iste je godine održana u Bratislavi, Helsinkiju i Innsbrucku. Iduće godine izložba se predstavlja u Rimu, a 2010. postavlja se u Mađarskoj – u Pečuhu, Baji i Bekescsabi, te u Srbiji, u Subotici i Novom Sadu. Popratne tekstove u katalogu izložbe napisale su muzejska savjetnica Etnografskoga muzeja u Zagrebu Ivanka Ivkanec (Tradicionalni hrvatski nakit) i ravnateljica Gliptoteke HAZU Ariana Kralj (Suvremeni hrvatski nakit).

Na izložbi je okupljeno 16 autora: Stjepan Balja, Mario Beusan, Boris Borović, Rea Boschi Gogolja, Vera Dajht Kralj, Mara Fabijančić Borović, Eta Linćir, Lazer Rok Lumezi, Eva Lumezi Šimatović, Zlatko Odrčić, Karolina Pernar, Luka Petrinjak, Boris Pokos, Nenad Roban, Max Škledar i Davor Šuk. Njihovo je likovno djelovanje, prema Ariani Kralj, stalno i usmjereno na likovnu disciplinu umjetničkoga nakita. Zajednički ih karakterizira sloboda kombinacije materijala. Isprepletenost urbanoga i tradicijskoga; fluktuacija između salonskoga-intimnoga i prostranstva prirode dala je prostor za mogućnost ugrađivanja asocijativnoga materijala, tumači Kraljeva. Riječ je o zaista raznorodnim poetikama, od kojih se neke, poput stila Davora Šuka koji počiva na pletenju metalnih niti u pletenice, jasno oslanjaju na bogatstvo etnobaštine, dok druge istražuju kvalitete materijala i njihovu sposobnost odražavanja različitih oblika, kao što je slučaj, primjerice, Nenada Robana. Lazer Rok Lumezi sjedinjuje tradicijska iskustva s osjećajem suvremenoga trenutka, pa stoga njegova Jedra, broševi, tako suvereno jedre kroz prostor i vrijeme.

Sveukupno hrvatsko likovno stvaralaštvo s formiranim edukativnim i strukovnim ustanovama započinje s osnutkom Hrvatskoga društva likovnih umjetnosti 1868, koje uskoro slijedi Škola primijenjenih umjetnosti 1882, Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu 1907, a od 1950. Udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske, tumači Ariana Kralj. Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu zasniva se 1989. Uz navedene ustanove važan čimbenik postaje i Akademija primijenjenih umjetnosti u Rijeci, Umjetnička akademija u Splitu, Umjetnička akademija u Osijeku, Škola likovnih umjetnosti u Splitu, Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, Umjetnička škola u Dubrovniku. Tijekom posljednjih dvadesetak godina realiziraju se izložbe unikatnoga nakita, a od 1997. Mario Beusan pokreće projekt u sklopu ULUPUH-a Suvremeni umjetnički nakit u Hrvatskoj, koji sukcesivno samostalnim izložbama ukazuje na kreativni potencijal autora unikatnoga nakita. Ujedinjeni zajedničkim nastupom autori posebnost toga izričaja sada potvrđuju i na međunarodnoj razini.