Iz policijskog Izvještaja o kontroli zakonitosti rada Matice hrvatske

Bavljenje hrvatskim nacionalnim pitanjem kao čisto političkom kate-gorijom, rezultira iz tendencije o pretvaranju Matice hrvatske u masovnu organi-zaciju, organizaciono mobilnu, sa zadatkom za buđenje nacionalne svijesti Hrvata i čuvarom hrvatstva. Takva organizacija bila je pojedincima iz Matice potrebna da nacionalno pitanje u smislu neriješenosti, neravnopravnosti i ugro-ženosti hrvatskog naroda, stave na dnevni red s namjerom da inicijator i nosilac rješavanja toga problema bude Matica hrvatska.

Prisutnost nacionalnog pitanja u tom svjetlu, u radnim programima Matica hrvatska javlja se sve više upravo u vrijeme kad se Matica hrvatska reorganizira u masovnu organizaciju, da bi euforiju doživjela u vrijeme diskusija o ustavnim amandmanima, a to je vrijeme eskalacije omasovljenja Matice i po broju članova i po broju ogranaka.

Manipulacije jezikom

Pitanju jezika u Matici hrvatskoj pristupalo se kao političkom sred-stvu za dokazivanje podređenosti Hrvatske u odnosu na Srbiju, kao platformi za mobilizaciju najširih slojeva dokazivanjem upravo te podređenosti i provinci-jalizma hrvatskog jezika u odnosu na srpski. Jezik je bio taktičko sredstvo kojim se Matica producirala kao jedini faktor u borbi za samobitnost hrvatskog naroda. Matica hrvatska u radne dogovore oko pitanja jezika sa Maticom srpskom, ulazila je kao na međunarodne konferencije u kojima je nastojala ispravljati povijesne greške i zablude na štetu hrvatskog naroda. Konkretno, Novosadskom dogovoru o jeziku iz 1954. godine, prilazila je kao sramnom aktu, oportunističkom ustupku hrvatskog naroda u ime bratstva i sloge, u kojem je hrvatski narod izgubio temelj-nu jezičnu samobitnost.

Izdavačka djelatnost Matice hrvatske

Svoju svrhu određenu Pravilima, Matica hrvatska ostvaruje i izdavač-kom djelatnošću. Od osnivanja do 1971. godine Matica je izdala oko 1.700 naslova beletrističkog i naučnog sadržaja. U posljednjih nekoliko godina, između ostalih, smišljeno izdala je i neke djela domaćih pisaca koja dovode u sumnju načela samoupravnog socijalističkog društva i tekovine socijalističke revolucije, šire separatističke teze o tobožnjoj ugroženosti hrvatskog naroda od strane drugih naroda u federalnoj jugoslavenskoj zajednici, o pretvaranju Hrvatske u provinciju u ekonomskom i duhovnom smislu.

S druge strane, ova izdanja trebala su poslužiti za stvaranje povijesnog integracionog mita za hrvatski narod, stvoriti psihozu zabrinutosti za budućnost kod naroda, potencirati nacionalne osjećaje o izričitom pripadanju hrvatstvu, kao preduvjetu za kasniju ideološku i organizacionu eskalaciju nacionalizma. Primjerice takva književna djela su:

Crni smiješak, Petar Šegedin,

Svi smo mi odgovorni, Petar Šegedin,

Ilarijin smiješak, Grgo Gamulin,

Vrijeme i paučina, Krsto Špoljar,

Sante, Josip Barković,

Osporeni govor ili egzotika svakodnevnog, Branimir Donat, alias Zane Tvrtko,

Velike ideje i mali narodi, Franjo Tuđman,

Zakon vrijednosti i odnos tržišta i plana, Šime Đodan,

Za čiste račune, Hrvoje Šošić,

Uzničke uspomene, Stjepan Radić.

Planirano je da se u 1972. godini izdaju djela Stjepana Radića, pod naslovom Izabrana djela Stjepana Radića u namjeri da se kroz Radićeva djela reafirmira ideologija HSS-a, učini je se prisutnom u trenutku diskusije o hrvatskoj državnosti, a od Radića da se napravi mitskog vođu hrvatskog naroda u borbi za svoju samobitnost.

Matica hrvatska izdaje časopise i zbornike, a tokom 1971. godine izda-vala je tjedno novine pod nazivom Hrvatski tjednik.

(...)

Shodno organizacionoj šemi Matice – policentričnoj organizacionoj strukturi uz radnu i inicijativnu samostalnost ogranaka, ali uz sugestije Središ-njice – izdavačkom djelatnošću bavili su se i ogranci, izdajući pretežno časopise u vidu mjesečnika ili tromjesečnika. Sadržajno, orijentacija tih časopisa u posljednje vrijeme bila je usmjerena na korištenje regionalnih problemskih spe-cifičnosti u cilju stvaranja, po regijama, određene nacionalističke psihoze.

(...)

U glasilima ogranaka javljali su se intenzivnije i predstavnici Središ-njice. Ova glasila bila su im pogodna forma da sa što manje „buke“ iznesu svoje stavove i platformu, za koje su i sami ocijenili da bi izazvali otpor, ako bi takvi napisi bili objavljeni u nekom od glasila sa većim tiražom. S druge strane, pojava „lidera“ Matice u lokalnim glasilima, stvarala je u regijama uvjerenje da je Matica jedina koja inicira rješavanje društvenih problema.

(...)

Svaki časopis širio je, najblaže rečeno, nacionalističke ideje producirane od strane nosioca akcija iz Središnjice. Za cjelovit prikaz svakog pojedinog časo-pisa potrebna je opsežnija studija. Međutim, u svim časopisima – kako u onima koje je izdavala Matica hrvatska, tako i u ostalima koje su pojedini članovi Ma-tice koristili za širenje ideja o „novom političkom pokretu“ zajedničko je: nacio-nalistički duh, ista šovinistička shvaćanja i separatistički ciljevi. Autori su kroz ekonomske probleme nastojali „dokazati“ opljačkanost i potlačenost Hrvatske, razvijajući istovremeno mitskim preuveličavanjem zasluge pojedinih ličnosti iz ranije hrvatske povijesti (Zrinski, Frankopan, Radić, Jelačić i dr.) povijesni mit kao preduslov za psihologiju masovne politizacije, masovnog pokreta.

Hrvatski tjednik

Više od polovine periodike (13 časopisa) i edicija (objavljivanje literatu-re beletrističkog i naučnog sadržaja preko Nakladnog zavoda Matice hrvatske) u Hrvatskoj izlazi u nakladi Matice. Krug osoba iz Matice imao je, dakle, u svojim rukama velik propagandni aparat za djelovanje pisanom riječju. S druge strane, osobe iz Matice uspjele su prodrijeti u redakcije listova i časopisa (Kritika, HGG, Studentski list, Omladinski tjednik i dr.), koji formalno nisu dio nakladne lepeze Matice i tako stvorili još jedan prostor za djelovanje svojim napisima. Znači, na području duhovnoga, raspolažući materijalnim instrumentarijem (listovima i časopisima), osobe iz Matice stvorile su preduvjete za bitno utjecanje na kulturne potrebe i ukus naroda, javno mišljenje i ideološke stavove. Šansu koja je na taj način nastala iskoristili su za plasiranje svojih ideoloških pozicija. Izdavačka djelatnost Matice, i djelovanje kruga osoba iz Matice pisanom riječju kroz druga glasila, bio je, tako sastavni dio taktike u eskalaciji platforme.

Od svih glasila najglasniji i najdrskiji bio je Hrvatski tjednik.

* * *

Na sjednici Upravnog odbora 21. XI 1970. godine, na prijedlog Igora Zidića, koji je dobio već ranije mandat od Upravnog odbora da poduzima radnje za pokretanje glasila Matice, odlučeno je:

– da se glasilo Matice nazove Hrvatski tjednik, a u podnaslovu - list za kulturna i društvena pitanja,

– da nakladnik bude Matica hrvatska,

– da prvi broj izađe sredinom II mjeseca 1971. godine,

– da početni tiraž lista bude 20.000 primjeraka,

– da u uredništvo uđu: Stjepan Babić, Zvonimir Berković, Jozo Ivičević (odgovorni urednik), Tomislav Ladan, Srećko Lipovčan, Zvonimir Lisinski, Zlatko Posavec, Petar Selem, Tvrtko Šercar, Hrvoje Šošić, Ivo Škrabalo, Franjo Tuđman i Igor Zidić (glavni urednik).

Karakteristično je da u uredništvo lista nisu ušle one osobe koje su već bile angažirane u uredništvu nekog od glasila MH ili glasila bliskog Matici, ili osobe kompromitirane djelatnošću u HKL-u, pa bi se ova kombinacija mogla uvjetno nazvati – „strategija rasporeda snaga u lancu opozicionih glasila“.

* * *

Sadržajna koncepcija Hrvatskog tjednika, promatrana po rubrikama, ukazuje na to da je Hrvatski tjednik (a preko njega i njegov pokretač) imao pretenzija da zahvati cjelokupnu djelatnost u našem društvu. O svakom području društvene prakse Hrvatski tjednik imao je svoj stav i svoje interpretacije.

Kroz njega se stalno, kao „crvena nit“, provlačila ideologija „masovnog pokreta“, ali uz istovremenu negaciju svega onoga stoje sa tom ideologijom bilo u suprotnosti.

* * *

Na kraju da još jednom naglasimo: Hrvatski tjednik poslužio je kao najglasnija tribina ideologa „masovnog pokreta“. Započeo je tiražom od 30.000 primjeraka, rastao paralelno sa omasovljavanjem članstva Matice hrvatske i ja-čanjem „masovnog pokreta“, dosegao tiraž od oko 130.000 primjeraka u posljednjem broju, i nestao kroz neobjavljenu drsku poruku upućenu hrvatskom narodu, da smrt ne ušutkava sve mrtve...!

Razglednice i kalendari

Izdavačka djelatnost Matice hrvatske obuhvaćala je i štampanje razgled-nica, reprodukcija i kalendara, te prodaju značaka sa znakom Matice hrvatske.

Reprodukcije slika pretežno su se odnosile na ilirski i hrvatski preporod. Na reprodukciju slika Matica je u 1970. i 1971. godini utrošila 203.045 dinara. Kalendare je izdavala u tri varijante: zidne kalendare sa povijesnim portretima na kojima su se nalazili Tomislav, Zrinski, Gubec, Jelačić, Gaj, Štrosmajer, Radić, Kvaternik, i dr.; zidne kalendare sa slikama povijesnih događaja kao što su Dolazak Hrvata u Hrvatsku, Pokrštenje Hrvata, Tomislav, Mirna Bosna, Posljednji časovi Petra Zrinskog, Stjepan Radić među seljacima, Hrvatski preporod, Hrvatica i dr.; zidne kalendare s reprodukcijama slika podravskih naivaca. U toku 1970. godine na kalendare je utrošeno 55.478 dinara; iznosom utrošenim u toku 1971. godine ne raspolažemo.

Umjetničke razglednice predstavljale su reprodukcije motiva naivaca, povijesnih motiva i lik Bogorodice. Prodavale su se po 1,5 dinara; ne raspolažemo podacima o utrošenoj sumi na ovu vrstu izdavačke djelatnosti.

Rasturajući kalendare, razglednice i značke Matica je znala – koristeći svaki mogući legalni oblik nastupanja – da je za stvaranje psihoze masovnog pokreta potrebno svakodnevno doziranje svijesti građanina i čovjeka vizuelnim simbolima koji materijaliziraju nuđenu ideološku poziciju. Nosioci pokreta vje-što su koristili i povijesne slike, čineći od njih obične razglednice, ili pak ukrasujući njima kalendare. Na taj način revalorizirali su i aktualizirali povijesne ličnosti i momente, naročito sliku Hrvatski preporod, materijalizirali svijest o „drugom buđenju“ hrvatskog naroda u političkom pokretu „drugog hrvatskog preporoda“. Na sve ove pamfletske edicije bio je uočljivo otisnut znak Matice kao poruka daje Matica organizaciona materijalizacija svijesti pokreta, nosilac buđenja i organizator konstituiranja hrvatske državnosti. U kalendarima Matice svjesno nisu obilježeni općejugoslavenski blagdani crvenom bojom (npr. 29. XI) već samo hrvatski (27. VII). Neki su zbog toga zabranjeni.

Svojim aktivistima koji su učlanili u Maticu 10 članova kao priznanje davali su reprodukciju slike Hrvatski preporod. Metalne značke Matice, na kojima je vješto ukomponiran detalj starohrvatskog grba, nuđene su uz pristupnicu za učlanjenje kao znak pripadnosti integralnoj organizaciji hrvatstva.