Vrijedna monografija o lijepoj obljetnici

Već smo pisali o vrlo uspjeloj izvedbi Gullivera u zemlji malih ljudi, koju je prema Swiftovu romanu postavio Saša Anočić, a Gradsko kazalište lutaka Rijeka otvorilo jubilarnu sezonu 50. obljetnice neprekidna djelovanja. Sad se to nastavilo dvama važnim događajima: izlaskom monografije i 15. revijom lutkarskih kazališta 3–11. studenoga. Na toj uglednoj i tradicionalnoj manifestaciji sudjelovala su sva hrvatska lutkarska kazališta s predstavama iz najnovije produkcije, ali i odabrane predstave za djecu nelutkarskoga značaja. Međunarodni okvir manifestaciji dala su kazališta iz Slovenije, Srbije i Njemačke.

Monografijom u povodu 50. obljetnice Gradsko kazalište lutaka Rijeka pridružilo se nizu istovrsnih hrvatskih ustanova koje već otprije imaju monografije. Ta vrijedna edicija rezultat je uložena truda i volje te vrlo dobro provedene sinergije više čimbenika: na prvome mjestu inicijatorice i voditeljice projekta Zrinke Kolak Fabijan, ravnateljice GKL-a, potom autorice teksta Maje Verdonik, urednika Krešimira Cvjetkovića i likovnoga oblikovatelja Vanje Cuculića. Temeljnu je ideju dala Zrinka Kolak Fabijan: napraviti takvo izdanje koje će proizaći iz duha dječje duše, a tomu je u smislu forme najprimjerenija slikovnica. Valjalo je, dakle, spojiti djetinju naivnost i spontanost s tekstualno-slikovnim opisom polustoljetnoga djelovanja jednog kazališta, a tomu dodati i neizbježnu teatrografiju te makar i reducirane leksikografske natuknice o umjetničkim osobnostima koje su bitno odredile njegov kreativni put. Tekstualno je temelj doktorska disertacija Maje Verdonik, koja je na umalo tristo stranica iscrpno elaborirala ne samo svekoliko djelovanje GKL-a u pola stoljeća, nego istražila i početke lutkarstva u Rijeci što seže u početke 20-ih godina prošloga stoljeća s trima lutkarskim družinama koje su prikazivale predstave za djecu na hrvatskome i talijanskom jeziku. Maja Verdonik izradila je periodizaciju od šest faza s četirima potfazama, koju u pojednostavnjenu obliku slijedi i monografija. To su: 1. Prve godine samostalnog djelovanja (1960–1963; 2. Brajkovićevo doba / avangardno razdoblje (1963–1973; 3. Lutka i glumac (1973–1980); 4. Redateljski teatar (1980–1990); 5. Gradsko kazalište lutaka Rijeka (1990–2000); 6. Otvoreni svijetu i 21. stoljeću (2000–2010). Moglo bi se tu postaviti pitanje neujednačenosti kriterija, jer su oni višeznačni, od kronološkoga, preko estetičko-poetičkog pa tehničkoga do dominacije klasičnih ili modernih tekstova. Prigovor nedosljednosti uvelike, međutim, otklanja argumentacija promjene dominanti u pojedinim razdobljima, sve do najnovijega razdoblja u ovome stoljeću koje karakterizira izrazita raznolikost repertoara, tehnikâ lutkarske animacije i redateljskih poetika.

U svakom slučaju, bez temeljitoga višegodišnjeg istraživanja Maje Verdonik, i to ne samo službenih pismohrana nego i privatnih koje daju mogućnost interpretacije tekstova do kojih bi inače bilo nemoguće doći, rečeni pothvat bilo bi nemoguće izvesti. Posao potpune rekonstrukcije djelovanja GKL-a u Rijeci od 1960. do danas obavljen je stručno, činjenično točno i metodološki utemeljeno. Dakako, znanstvena je akribija primijenjena u disertaciji morala biti prilagođena specifičnosti žanra monografije. A ona nije, niti to želi biti, znanstveno djelo, već popularan, a opet pouzdan vodič polustoljetnim djelovanjem jednoga maloga, ali propulzivnoga, kazališta.

U toj prilagodbi najvažniju ulogu ima ipak urednik. Njegova je, nimalo laka, zadaća, bila maksimalno skratiti autoričin tekst, a da pritom ostane u jezgri sačuvana njegova struktura, potom umetnuti vezivno tkivo kako bi se u suglasnosti s grafičko-vizualnim elementima dobila čvrsta i suvisla cjelina. Sve te zadaće urednik Krešimir Cvjetković obavio je u svim detaljima valjano i sukladno zakonima struke. Inventivno je intervenirao uvevši male leksikografske bilješke o umjetnicima, kao i margine na kojima se nalaze najsažetija objašnjenja glavnih pojmova lutkarske umjetnosti. Tako margine multimedijalno dopunjuju i tumače ono što je izloženo u osnovnome tekstu, fotografije pak i preslike najvažnijih dokumenata, napokon maštoviti kolaži – sve to u izvrsnome grafičko-likovnom oblikovanju Vanje Cuculića – daju uvid u evaluaciju umjetničke djelatnosti i društvene pozicije GKL-a tijekom polustoljetnoga života.

Zaključno valja ustvrditi da je poslije lanjske monografije uz 15. obljetnicu djelovanja HKD teatra i Hrvatskoga / Međunarodnoga festivala malih scena Rijeka dobila još jednu vrijednu i zanimljivu kazališnu monografiju. Kako ovom prigodom ne spomenuti da riječka nacionalna kazališna kuća – Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca – do dana današnjega nema svoje monografije. Za to su odgovorni svi intendanti od pokojnoga Danila Maričića (prethodnika, Doriana Sokolića, koji je bio intendant od 1969. do 1980, treba izuzeti, jer je bio potpuno zaokupljen dugogodišnjom obnovom zgrade) do sadašnje intendantice Nade Matošević-Orešković, pa uvelike i ja sam. Propuštena je još jedna obljetnica, 125 godina od otvaranja Fellnerove i Helmerove ljepotice na Rječini (prva je predstava bila Verdijeva Aida 3. odnosno 4. listopada 1885). Hoćemo li je, monografiju, dočekati barem 2016. godine, kad pada 70. obljetnica osnutka i stalna djelovanja stalnoga riječkog kazališta?! Chi vivrŕ, vedrŕ.