Velike mrlje velike izložbe

Četrnaestoga listopada otvorena je u Klovićevim dvorima, nakon dvije godine priprema, izložba o antičkim Grcima na tlu Hrvatske. Okupila je reprezentativne nalaze iz svih istočnojadranskih muzeja koje su te ustanove i zbirke solidarno prepustile na dva mjeseca iz svojih matičnih postava. Velik je to pothvat, blagdan za arheologe, po-vjesničare umjetnosti i povjesničare koji će imati priliku posjetiti izložbu u Zagrebu. U projektu je marno sudjelovao velik broj znan-stvenika i stručnjaka izabirući građu i pišući tekstove u izlož-benom katalogu. Izvrsne tekstove koji su na visokoj stručnoj razini objedinili i predstavili dosadašnja znanja o temi; neka su poglavlja znanstvene rasprave koje uz pozitivna znanja ne kriju sumnje, nedo-rečenosti i još otvorena pitanja. Popraćena su dakako znanstvenim aparatom, iscrpnim bilješkama. No kakvu je sudbinu doživio mar pisaca tekstova, navest ću poslije, jer ću prvo ukratko prikaza-ti izložbu, zatim katalog.

Glava Artemide s Visa

Detalj kasnohelenističkoga reljefa iz Narone

Na samu ulazu na izložbu, uz rekonstruirano antičko sidro, koje kao da igra ulogu putokaza, a svakako naglašava bit grčke prisutnosti na Jadranu – pomorstvo, dočekuje nas dobra atmosfera – izložbi po-pratna glazbena kulisa; šumi more, zapljuskuju valovi, tiho se čuju zvuci antičkih glazbenih instrumenata. Ta nas glazba prati u vari-jacijama čitavom izložbom.

Zanijemile legende

Gledatelji su odmah upućeni velikim zidnim zemljovidima u Grčku kolonizaciju cijelog Sredozemlja (od 8. do 4. st. pr. Kr.), zatim zasebno Jadrana. Rane amfore i keramički oblici govore o Grcima pomorcima, istraživačima, trgovcima prije nego što su posta-li kolonisti na istočnom Jadranu. Slijede dvorane s raznim temama; uglavnom su koncipirane kronološki ističući pojedina nalazišta, grupe ili vrste nalaza – sve lijepo osvijetljeno, pregledno i kla-sično, vrlo klasično poslagano. Zvijezde izložbe arheološki su predmeti visoke kvalitete i ljepote, no o njihovu značenju premalo saznajemo. Primjerice, zbirke su izloženih grčkih slikanih vaza i raz-nih oblika posuda sjajne – lijepo osvijetljene, pregledno se nižu ili grupiraju, a bila je to prilika da se nauči nešto o tipovima, namjeni i nazivlju. To je nažalost propušteno. Velik dio publike bit će nestručnjaci i školska djeca, pa govorim u njihovo ime. Usto nedostaje kontekst nalaza, fotografije i rekonstrukcije. Izdvajam kao primjer Nezakcij, nalazište koje je predstavnik duge i arheološki dobro dokumentirane povijesti jednoga jadranskog naroda u posljednjem tisućljeću stare ere koji je rano došao u kontakt s grčkim svijetom (doduše, uglavnom posredovanjem italskih središta). Jedinstveni nalaz brončane situle s prikazom pomorske bitke zaslužio je izloženu rekonstrukciju u crtežu, kao i bogatiju legendu. Uopće, kada je riječ o legendama, one su štedljive, šture. Na njima su nepotrebno isti-cane dimenzije predmeta, a posjetitelj ih sam vidi, a nedostaje barem nekoliko riječi o značenju predmeta. Opet kao primjer navodim legendu velikog i doista prekrasnog mramornog friza iz Narone, isklesana iz prokoneškog mramora, s plesačicama u visokom reljefu – vrhunski je to nalaz kasnohelenističke umjetnosti na istočnom Jadranu. Na njegovoj legendi čitamo – reljef, i ništa više. Toliko o legen-dama.

Sjajno okupljena zbirka grčkih natpisa s pravom je izložbeno istaknuta jer ona je pravi oslonac za razumijevanje teme. Dojmlji-vo i lijepo izloženi su nalazi iz novootkrivenih „ilirskih“ sve-tišta: Spile kod Nakovane, Viline špilje iznad izvora Omble, s rta Ploča kod Rogoznice te „Diomedov otok“ – Palagruža. Neka su od tih nalazišta zapažena znatno ranije ili naslućena u antičkih pisaca, no tek su u novije vrijeme, zapravo u posljednja dva desetljeća, istraživana i vrednovana. Spila je na izložbi popraćena šarmantnim dokumentarnim filmom koji prikazuje proces iskopavanja i sudionike istraživanja. Takvi popratni programi, kao i uvijek, ožive izložbu, a ujedno približavaju gledateljima autentičnu arheološku avanturu.

Jadni hrvatski Apoksiomen

U velikoj dvorani izložen je „hrvatski Apoksiomen“ – najljepše grčko umjetničko djelo nađeno ne tako davno na istočnom Jadranu. Kažu da je jedan od šest svjetskih nalaza helenističkih monumentalnih skulptura atleta. Naš susret s Apoksiomenom priprema poznati, u Zagrebu već viđen dokumentarni film o otkrivanju kipa na morskom dnu, o njegovu vađenju, čišćenju, konzervaciji i restau-raciji – sve su to bile aktivnosti s kojima se naša državna briga za spomenike, preko svog Ministarstva za kulturu, može izričito ponositi. Nenad Cambi, kao najbolji hrvatski poznavatelj antičke skulpture, iznosi u filmu i interpretaciju kipa. Ne tako davno vidjeli smo u Arheološkom muzeju u Zagrebu prvi put s morskoga dna uskrsla Apoksiomena; u znatno manjem prostoru, dobro osvijetljen, pokazivao je tamo znatno bolje svoju antičku ljepotu. Tijekom proteklih nekoliko godina kip je očito doživio propadanje – nisam stručna to definirati, ali degradacija je očita i upravo ova izložba mora podvući potrebu da se još jednom dobro i argumentirano promisli Apoksiomenov trajni smještaj. Na europskim izložbama s njime smo se proslavili, treba sada ozbiljno paziti da se ne osramotimo na svjetskoj razini odnosom prema toj iznimnoj skulpturi.

Katalogu treba posvetiti zasebnu pozornost. Grafički izgleda vrlo dobro, a sadržajno je na visokoj razini s obzirom na tekstove sedamnaest uglednih hrvatskih autora. U vrijeme izložbe katalog se prodaje po povoljnoj cijeni.

Pratimo tako u katalogu tematske sekvence: Grčku umjetnost u Hrvatskoj (A. Rendić-Miočević), Grke i Ilire u međusobnom civilizacijskom dodiru (N. Cambi), Najranije posjete Grka našemu priobalju – mikensko razdoblje (H. Tomas), Grčku kolonizaciju na Sredozemlju (M. Milićević-Bradač), Pregled povijesti jadranskih Grka (S. Čače i B. Kuntić-Makvić), Natpise (B. Kuntić-Makvić i J. Morohnić), Plovidbu Jadranom u grčko doba (I. Radić-Rossi), Antičku plovidbu i trgovinu s autohtonim zajednicama (Z. Brusić), slijedi niz poglavlja sinteza o pojedinim grčkim nalazištima (B. Kirigin i J. Jelićić-Radonić), a s pravom se posebna pozornost posvećuje grčkoj podjeli zemljišta (M. Zaninović, B. Kirigin i B. Slapšak). Tekstovima i kontaktima s grčkim svi-jetom (K. Mihovilić), grčkoj numizmatici (M. Bonačić Mandinić i H. Göricke-Lukić), grčkoj mitologiji na istočnoj obali Jadrana (N. Cambi) te vijestima iz djela starih pisaca (B. Kuntić-Makvić) završava niz sinteznih poglavlja koja su na dostojan način iscrpla temu.

Propusti, ini

Treba svakako istaknuti iscrpno prikazana nova arheološka istraživanja antičkog Fara (Starigrad na Hvaru), gdje nam arheološka lopata i suvremena dokumentacija suvereno tumače niz povijesnih zbivanja na tom mjestu: od ilirskog pretkolonijskog naselja, preko sukoba, dodira i poraza autohtonoga stanovništva, osniva-nja grčke kolonije, njezina razvoja i, konačno, do rimskoga grada. Sve je to zorno prikazano nadopunjavajući antičke izvore u tekstu glavnog istraživača Jasne Jeličić Radonić. Slične doku-mente o životu Grka nalazimo i na Isi te u isejskim sekundarnim kolonijama Trogiru i Epetiju (B. Kirigin). Sve su to tekstovi iza kojih stoji višegodišnje, katkada i životno bavljenje tematikom, kao i niz objavljenih radova. Slijedi katalog izložaka i bibliografija. I upravo u tom dijelu kataloga počiva niz propusta i manjkavosti, tj. nedostaje potrebna posvećenost zadatku. O legendama na izložbi već sam govorila, ali situaciju ne popravljaju ni kataloške jedinice (bez navedena autora). Kako u impresumu Kataloga nije naveden korektor, a bilo je za njega posla, ističem, kao vrlo neugodan primjer propusta, u inače brižljivo i s vidno uloženim trudom napisanim poglavljem o grčkim natpisima, slučaj Nikeje Bestironove (str. 86-87), čiji je zanimljiv nadgrobni spomenik čak u velikom koloru, gdje je mali ko-rektorski previd Nikeju pretvorio u muškarca. Zašto to ističem? Kao dobro znanu potrebu da poslove oko izrade kataloga treba do posljednjeg časa nadzirati; da se tako postupalo, ne bi se dogodila strašna pogreška s prepolovljenom bibliografijom. Jest. Brižno u poglavljima skraćeno citirana djela (znači bez bibliografije neuporabljiva!) nisu otisnuta iza sredine slova M; pritom su dvije stranice istih navoda (213 i 227) otisnute dvostruko. I takav ka-talog ide u prodaju. Nekoć se znalo tko daje imprimatur pa ga se moglo pozvati na odgovornost, sada za taj teški propust moramo kriviti organizaciju izložbe i njezinu autoricu. Čini mi se propustom i izostavljanje navoda lokaliteta uz ilustracije, osobito je to neugodno na velikim kolorima koji ne prate uvijek tekstove poglavlja. Nadalje mi se nezgodnim propustom čini i terminološka neujednačenost. Tako skyphos nalazimo kao skif, oinochoe i enohoe, pit(h)osi su piti, slijede aski što zvuči vrlo hrvatski, ali to je u jedinstvenoj monografiji trebalo ujednačiti. Nije dobro da brojevi ilustracija iz kataloga nisu uneseni u autorske tekstove jer se u njima opširno poziva i raspravlja o poje-dinim izlošcima. Jasno, to nisu propusti autora, nego urednika kataloga.

O pitanju koncepcije razvrstavanja izložaka govori dosta dra-stično slučaj kada je drugi nezakcijski kuros, zajedno s dvojnom glavom (hermom) izložen vrlo vrlo daleko od njima suvremene nezakcijske skupine kamenih skulptura, odmah pokraj helenističkog reljefa trogirskog Kairosa. Sve ovo navodim kako bih upozorila na nedopustiv nemar pri konačnom formiranju izložbe. Uz izvrsne autore tematskih poglavlja, predivan materijal sabran iz niza velikih i malih jadranskih muzeja, uz šest navedenih stručnih suradnika, ipak je učinjeno previše propusta koncepcijske i tehničke prirode. Očigledno je da je prevelik teret pao u konačnici na autoricu i kustosicu izložbe te ujedno urednicu kataloga Jasminku Poklečki-Stošić. Iako svi znamo da u posljednje vrijeme u mnogočemu bitno nedostaje novca, žalosno je da katalog nije dvojezičan; nema čak ni sažetka prevedena na strani jezik. Naši inozemni kolege, koji su znali za pripreme izložbe i bili za nju zainteresirani, ostat će vrlo razočarani.

Nives Majnarić Pandžić