Splitska kulturna rijeka

Na Dan svetog Martina, 11. studenog, u kinoteci Zlatna vrata Pučkog otvorenog učilišta Split uz informacije o crkvici i svecu te prikazanim DVD-filmom iz serije Stella Maris Dalmacije svečano su otvoreni 18. dani Ogranka Matice hrvatske u Splitu. Tradicionalna kulturna manifestacija već godinama kvalitetom, razinom i opsežnošću nadilazi splitske okvire i čini je jednom od najvažnijih kulturnih događanja u najvećoj hrvatskoj županiji. U mjesec dana Splićani i njihovi gosti, kao i žitelji obližnjeg Dugopolja i Solina, moći će uživati u brojnim kulturnim događanjima te među ostalim poslušati Djevojački zbor, čarobni zvuk orgulja i djela starih glazbenih majstora, upoznati nove knjige, poslušati nezaboravne stihove Tina Ujevića, obilježiti mjesec dana od smrti jedinstvene Vesne Parun, razgovarati o hrvatskoj budućnosti, Matici hrvatskoj, Hrvatima izvan domovine, susjedima, pogledati likovne izložbe… Splitska kulturna manifestacija trajat će do 13. prosinca.

Otvarajući Dane Matice hrvatske, predsjednik splitskog ogranka Mario Mimica kazao je kako je Matica hrvatska, najstarija nacionalna kulturna ustanova, u gotovo 170 godina postojanja, stalno bila na nekakvim prekretnicama, uostalom kao i cijela Hrvatska, ali uvijek je pronalazila i odabirala ispravan i dostojanstven put te tako ispunjavala sve zadaće radi kojih je i utemeljena. Danas, kada je cijeli svijet na prekretnici, kada se ruše stoljećima građeni sustavi vrijednosti, Matica hrvatska, kao i uvijek dosad, dijeli sudbinu naroda.

Predsjednik OMH u Splitu Mario Mimica

A ako postanak i životni tijek hrvatskog naroda promatramo kao rijeku, kao što to lucidno i slikovito čini Josip Horvat u predgovoru svog djela Kultura hrvata kroz 1000 godina, onda je Matica onaj važni dio rijeke koji potiče, usmjerava, vodi… Matica hrvatska u Splitu, iako najstariji i članstvom najbrojniji ogranak, u toj rijeci ima tek malu ulogu očuvanja bistroće vode u manjem dijelu riječnog korita – uz jednu od obala.

Nakon prigodnih riječi Marija Mimice, fra Luka Prcela govorio je o sv. Martinu, te kazao kako je riječ o katoličkom svecu, biskupu grada Toursa, prvom svecu koji nije bio mučenik, a ima svoj liturgijski blagdan, prvi svetac zaštitnik Francuske; na njegov blagdan, Martinje, pije se novo vino. Rodio se kao sin rimskoga vojnog časnika u Sabariji, u provinciji Panoniji, u današnjem mjestu Szombathely u Mađarskoj, pretpostavlja se 316. godine, a preminuo 8. studenog 397. dok je bio u posjetu jednom selu. Tri dana poslije, na sprovodu, okupilo se silno mnoštvo seljaka i siromaha te oko dvije tisuće redovnika i redovnica. Za zaštitnika uzeli su ga mnogi pa je tako sveti Martin zaštitnik vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, gostioničara, uzgajivača konja i gusaka, hotelijera, liječenih alkoholičara, švicarske papinske garde i Francuske. Zaštitnik je i mnogo mjesta, a u Hrvatskoj za svog zaštitnika uzeli su ga Beli Manastir, Virje i Čepinski Martinci.

Nakon opsežne informacije o svecu studentica pete godine povijesti umjetnosti Iva Junaković izlagala je o temi predromaničkoga crkvenoga graditeljstva te pojasnila kako je crkvica sv. Martina nastala adaptacijom stražarskih hodnika Dioklecijanove palače. Zatim je prikazan film Stella maris Dalmacije, I. Dio, gdje je prikazano štovanje Bogorodice u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji i Hvarskoj biskupiji od sedmog stoljeća preko renesansne do današnjih dana.

Istoga dana u kapeli Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu don Mladen Parlov služio je večernju misu zadušnicu posvećenu preminulim članovima Matice hrvatske. U uvodnim riječima don Parlov je istaknuo kako će u tridesetak dana promicanja istine imati prigodu upoznati se s raznim ostvarenjima ljudskoga genija označena i obilježena kršćanskom vjerom i kršćanskim nadahnućem na području književnosti, kazališta, filma, medija i glazbe. Mladen Parlov je zatim pokušao objasniti što je to uopće kultura, kako ona nastaje, što je njezina najdublja bit i svrha kojoj teži te koji je odnos koji nas posebno zanima – kulture i kršćanske vjere.

Na kraju propovijedi don Parlov je poželio da ovogodišnji dani Matice hrvatske svima nama pomognu u našem rastu u čovječnosti, odnosno u inkulturaciji evanđelja, kao mjere čovječnosti, i evangelizacije kulture, kao zahtjeva ostvarenja istinskog očovječenja.