Osebujan lirski pečat

U zbirci pjesama Pere Pavlovića vrutak.stručak.sinje blago navodi se podatak preuzet iz književne kritike, kako pjesnik pripada „četverolistu od desetak istaknutih pjesnika iz Hercegovine“, među kojima su osim njega, A. B. Šimić, Mak Dizdar, Janko Bubalo. Doista, duhovni raspon spomenutih pjesnika otkriva se nadahnutom osebujnošću koja je na neki simboličan način poetska poveznica njihovih pjesmotvora. U suvremenu hrvatsku poeziju Pero Pavlović unosi dah drevne poetske riječi. Njegove su pjesme koncizne, komponirane u dva rimovana četverostiha. To je zvuk znanoga hrvatskog stiha, osmerca, koji u suglasju s dinamičnim ritmom i blagozvučjem suglasnika i samoglasnika ostvaruje posebnu pjesničku auru:

šumnim šaptom zašumori

slapom bistrim zaromori

blagoglasjem zaromoni

i draganjem zabokori

(šum)

Poetki izričaj pjesnika Pavlovića izrasta iz naše pjesničke prošlosti i oslanja se na nju. Ta poetska povezanost osvježava se uvođenjem novokovanica, neologizama koji pjesmi daju šarm osebujnosti, iako poput otrgnutih cvjetova-medaljona žive u zasebnom ozračju:

nek jezik zemni zri

trpkom šutnjom propet

vrevom misli se skrij

davnoj si pjesmi otet

(odreci ruci zlost)

U općoj vrevi i komešanju raznoraznih globalističkopoetskih performansa i svekolikih drugih nametljivih ostvarenja, ovakvu poeziju u kojoj se skladno i u taktu pokretljiva ritma „redaju riječi ljupke“, doživljavamo kao mali odmor duha, neko dobrodošlo opuštanje, čemu svakako pridonose osebujna lirska sazvučja. Umjesto nejasna, zamorna filozofiranja i ishitrenih enigmi, ta lirika nedvosmisleno i jasno pronosi svoju riječ:

tek kad minu dvojbe trpke

ozorit će časi sreće

(ćuh)

Zbirku stihova Pere Pavlovića vrutak.stručak.sinje blago na poseban način obogaćuje ciklus od jedanaest pjesama svib.

Mogli bismo reći da se ti koncizni pjesmotvori približavaju znanoj haiku-formi. Oni refleksivnim i pregnantnim izričajem ostvaruju nesvakidašnju oduhovljenost poetskih slika:

kada se počne osipati

lisnat zlatan mekan log mu zemlja sprema

ogoljen okljaštren kišan

uvlači se u se

u samoću.u šutnju.u vlastitu zamku

(listopad)

Postoji simbolički osmišljena izreka da u lirici „živi tisuću cvjetova“. Senzibilitet ovih stihova sazivlje zasebnu i samosvojnu komunikaciju duša, a to je oduvijek bila sveta zadaća poezije.